U posjeti etno vodenici porodice Ćirović u Odžaku kod Pljevalja

    5 godina pre 162 pregleda Izvor: PV Informer

U selu Odžak, 12 kilometara od Pljevalja, okružen četinarima i potokom koji izvire u blizini, nalazi se etno vodenica porodice Dejana Ćirovića. Vodenički mlin okreće i melje žitarice više od 100 godina, zahvaljujući snazi potoka i snalažljivosti vodeničara koji su uspjeli da jedan njegov dio preusmjere u korisne svrhe prerade žitarica.

U vodenici smo zatekli Dejana koji bez obzira na zimske uslove neumorno radi na preradi žitarica. Ipak udovoljio je našoj želji da za kratko prekine sa radom i u svojoj etno sobi koja je pravi mali muzej, ispriča istorijat vodenice koja je jedna od rijetkih u pljevaljskoj opštini, posebno u ovako dobrom stanju zahvaljujuć brizi vlasnika i tri renoviranja.

Smatra se da je vodenica napravljena 1914 godine i pripadala je porodici Čengić. Od njih je Dejanov otac Radivoje kupio imanje sa vodenicom 1954. godine da bi se posle toga, posle par godina, porodica Ćirović preselila iz Dubočice u Odžak. Vodenica je bila od drveta da bi je Dejanov otac renovirao 1968. godine, prepravio i kameni zid dozidao da bi kasnije Dejanova porodica prije dvije godine ponovnim renoviranjem, dovela vodenicu u današnje stanje, koje izaziva divljenje svih ljubitelja etno vodenica i poslovnih partnera.

Dejan sa ponosom ističe da za vrijeme rada vodenice, koje je duže od jednog vijeka, vodenica nije nikad prekidala sa radom, čak ni za vrijeme rata, što je posebno imalo veliki značaj za okolno stanovništvo. Ističe da je vodenica ranije bilo znatno više, a da ih je u ovo vrijeme ostalo svega nekoliko. Po priči Dejanovog oca u vrijeme kad je kupio vodenicu 1954. godine, da je na potezu od mosta na Đurđevića Tari, sa ove strane, pa sve do Pljevalja bilo oko 50 vodenica na potocima i rječicama.

Dejan sa suprugom koja je domaćica ima četvoro djece koje je redovno školovao. Dvoje djece je završilo fakultete, a drugo dvoje je na studijama. Sva djeca žive van Pljevalja, što nije ništa neobično jer je postalo praksa da pljevaljska omladina sve više odlazi iz svog grada u potrazi za boljim životom.

Dejan ističe da je pljevaljsko žito veoma dobrog kvaliteta i da se mnoga seoska domaćinstva, posebno ona u planinskim oblastima sve više okreću proizvodnji žitarica zahvaljujući državi koja im daje neke regrese i druge povoljnosti.

Mnoga domaćinstva se u poslednje vrijeme bave proizvodnjom organske hrane sa područja Vilića, Kosanice, Glibaća, a i mnogo druga domaćinstva proizvode i kasnije melju žito u vodenici Ćirovića i to sa područja Zekavice i ostalih okolnih mjesta, pa čak i iz udaljenih mjesta sa područja Šula. I porodica Ćirović proizvodi određene vrste žitarica i melje u svom mlinu. U vodenici ima mnogo posla pa ponekad radi neprekidno i po 24 sata.

Vlasnik vodenice nam je sa ponosom pokazao i etno sobu na spratu vodenice, koja predstavlja muzej u malom, sa dosta starih eksponata vrijednih pažnje. Posebno ističe stari šporet porodice Ćirović koji je još u funkciji i zagreva prostoriju, a star je preko 80 godina. Tu je i stara porodična kolijevka, stara, sinija i još mnogo toga.

Etno vodenicu porodice Ćirović smo posjetili u zimskim uslovima ali smo sigurni da posjeta ovoj staroj pljevaljskoj vodenici, sagrađenoj u pravom prirodnom ambijentu u ljetnom periodu predstavlja još veći užitak sa sve ljubitelje starih vodenica i predmeta domaće radinosti.