Poslednjih godina rijetka su pljevaljska sela do kojih je organizovan autobuski prevoz. U većini sela više nema ni prodavnica, pa su žitelji prinuđeni da po osnovne životne namirnice putuju u grad. Istini za volju, iz lokalne uprave su početkom godine raspisali javni poziv za davanje seoskih linija prevoznicima, ali zbog slabe zarade prevoznici nisu pokazali interesovanje. Iz lokalne uprave, međutim, nisu obezbijedili najavljene subvencije prevoznicima, pa su sela i dalje odsječena od gradskog jezgra. Iz seoskih mjesnih zajednica ističu da je neophodno obnoviti autobuske linije makar dvaput nedjeljno, odnosno ponedjeljkom i petkom, kao što je to bio slučaj ranijih godina.

–Dok je postajalo preduzeće „Prevoz Pljevlja“, do svih seoskih centara postajao je organizovan prevoz, pa tako i do MZ Bobovo. Autobusi su saobraćali ponedjeljkom i petkom i svi stanovnici su mogli da dođu do Pljevalja, završe svoje poslove, a potom da se vrate do sela. Kada je nestalo „Prevoza Pljevlja“, te linije su održavali privatnici minibusima, a sada nema nikakvog prevoza, kaže predsjednik MZ Bobovo Dimitrije Jelovac uz napomenu da i dalje veći broj žitelja nema svoje auto.

Prema njegovim riječima, Bobovci koji nemaju auto do grada i nazad prevezu se s komšijama ili rođacima, ali i to u poslednje vrijeme ide teško.

–U selu nema prodavnice. Kad pođu autom do grada, svi imaju obavezu da kupe namirnice. Pored životnih namirnica za porodicu, ljudi kupuju stočnu hranu i pretrpaju auto. U takvim okolnostima nema mjesta u autu za komšiju ili rodbinu, kazao je Jelovac.

U RS komplikovano zbog granice

Posebno su ugrožena sela koja su udaljena po pedeset ili do sedamdeset kilometara. Ta sela gravitiraju prema Republici Srpskoj, a mještani zbog granice ne mogu često da putuju i trguju u Čajniče i Foču, koji su im udaljeni trideset ili dvadeset kilometara.

-Oni koji žele da iz Bukovice odu u Čajniče ili Foču moraju da kruže po nekoliko desetina kilometara kako bi došli do graničnog prelaza na Metaljci. Umjesto da pređu dvadeset ili trideset kilometara, moraju preći pedeset ili više kilometara. S druge strane, do Pljevalja je potrebno preći pedeset ili čak sedamdeset kilometara. Imamo mnogo starih i nemoćnih ljudi. Potrebna nam je autobuska linija ponedjeljkom i petkom izjutra do Pljevalja i istim danima povratak u Bukovicu, kazao je predsjednik MZ Bukovica Gligor Topalović.

Trenutno dvaput dnevno funkcioniše prevoz do sela Mataruge, a stanovnici mjesnih zajednica Zabrđe, Mijakovići i Kosanica imaju sreću što se nalaze na putnom pravcu Pljevlja –Žabljak i što tuda često saobraćaju autobusi koji idu prema Podgorici i Nikšiću. Kad su u pitanju MZ Boljanići i Potkovač, žitelji djelimično mogu da koriste autobuski prevoz prema Sarajevu. Autobusi saobraćaju triput nedjeljno, odnosno ponedjeljkom, srijedom i petkom. Mještani Crljenica mogu da računaju na prevoz jednom dnevno iz Pljevalja, odnosno u 12, 45 časova, kada kreće autobus na liniji Pljevlja –Sombor.

Već nekoliko dana je obnovljena autobuska linija Pljevlja-Brvenica-Gradac-Šula. Nakon dogovora s predstavnicima lokalne uprave, prevoznik „Radulović prevoz“ će dvaput dnevno saobraćati tim pravcem. Polasci iz Pljevalja su u 5,30 i 13,50 časova, a iz Šula u 6, 20 i u 14,50 časova.

Lokalni parlament je nedavno usvojio odluku o prevozu putnika na seoskom području, ali ona, prema ocjenama nevladinog sektora, neće donijeti boljitak, jer omogućava školarcima i penzionerima besplatan prevoz, ali ništa ne predviđa da zainteresuje prevoznike da preuzmu i održavaju seoske linije.