Ulaganje u obnovljive izvore i energetsku efikasnost jedina dugoročna strategija za energetsku stabilnost

Od počeka energetske krize, u javnosti je počeo da se  nameće narativ da se ugalj vraća na velika vrata.  Gledajući na zimu  i godinu pred nama , a uzevši u obzir  nestašicu  energentima stiče se utisak da zemlje širom svijeta moraju da se vrate uglju ne bi li održale energetsku stabilnost.

“Jasno je  da su neke hitne mjere za fosilna goriva neophodne kako bi se se obezbijedilo dovoljno energije ove zime. Svakako, ovo ne smije biti  održiva dugoročna strategija, bilo iz ekonomske ili klimatske perspektive. Brza izgradnja nove infrastrukture za obnovljive izvore energije, povećanje energetske efikasnosti i ušteda energije ostaje jedina dugoročna strategija za izlazak iz energetske krize”, izjavila je Diana Milev Čavor, koordinatorka programa za energiju i klimu u NVO Eko-tim.

Vlade zemalja EU, zbog energetske krize, prosto su primorane da neke od svojih termoelektrana na ugalj, a  koje su ranije  prestale sa radom opet pokrenu i produže njihov radni vijek.Međutim u javnosti se ne govori dovoljno o tome da zemlje EU, ne odustaju od ranije definisanih datuma za napuštanje uglja. Jedini izuzetak je Mađarska koja nema jasnu strategiju kada je u pitanju pokretanje starih termoelektrana i napuštanje uglja. Sa druge strane, jako je važno naglasiti da se u mnogim zemljama Evrope ulaganje u obnovljive izvore energije značajno uvećava i ubrzava.

Rudnici uglja trenutno rade sa visokim profitom zahvaljujući visokim cijenama uglja, međutim nova ulaganja u ovaj sektor u smislu novih kopova su minimalna, dok je u EU zabilježeno rekordno povećanje vjetra i sunca u odnosu na prošlu godinu zbog višestruko jeftinije energije iz obnovljivih izvora.

Globalno, obnovljivi izvori energije su činili 27% proizvodnje električne energije u 2020, prema  podacima Medjunarodne agencije za energetiku. Agencija predviđa da će se ovaj udio povećati na 33% do 2025. godine, što znači da bi obnovljivi izvori energije prvi put nadmašili ugalj kao najveći svjetski izvor električne energije. Čak štaviše, po prvi put u istoriji,  u svojoj perspektivi globalnog tržišta Medjunarodne agencije za energetiku  ne postoji scenario koji predviđa nastavak i dugoročni rast  fosilnog goriva, uključujući prirodni gas.

“Promjene u smislu energetske tranzicije ne mogu se desiti na brzinu ali mora nam biti jasno da što prije krenemo da razmišljamo na način da je ugalj ipak ograničeni resurs i da ne možemo razmišljati o uglju kao energentu na kojem će se bazirati energetski sektor u budućnosti, prije ćemo i riješiti potencijalne probleme sa kojima se možemo susresti u bliskoj budućnosti. Dovodeći Crnu Goru u kontekst energetske tranzicije, mora postojati vizija i jasan plan kada je u pitanju razvoj elektro-energetskog sektora. Vizija je osnov za definisanje strategija i daljih koraka koji nas trebaju dovesti do željenog cilja. Međutim, svjesni smo da politička kriza značajno pogađa i utiče na usporavanje i odlaganje svih procesa, pa  više od godinu dana nema pomaka kada je u pitanju razvoj njavažnijeg strateškog dokumenta u oblasti klime i energije – Nacionalnog plana za klimu i energiju, pa tako ni jasnih koraka za razvoj energetike u Crnoj Gori. Od posebne važnosti je osigurati međusektorski dijalog i što hitnije donijeti važne strateške odluke vezane za budućnost energetskog sektora u Crnoj Gori”, zaključuje Diana Milev Čavor.