Vječna ljubav: 27 godina od ubistva sarajevskih Romea i Julije

  • 2 sedmice pre
  • 472 pregleda
  • Izvor: pobjeda.me

Danas se navršava tačno 27 godina od ubistva sarajevskih Romea i Julije, 25-godišnjih Boška Brkića i Admire Ismić, koji su stradali na Vrbanja mostu, sada mostu Suade i Olge, heroina za koje nas, takođe, vežu tragična sjećanja za agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

Priče o Bošku i Admiri, o vječitoj ljubavi dvoje mladih – ljubavi svemu uprkos – koja je obišla cijeli svijet, prisjećamo se u danima kada je Sarajevo još jednom diglo svoj glas protiv mržnje i zla, braneći vrijednost po kojima je uvijek bilo prepoznatljivo i zbog kojih je toliko voljeno, piše portal Radiosarajevo.ba.

Velika priča o ljubavi

– Dvoje ljubavnika leže mrtvi na obalama sarajevske rijeke Miljacke, spojeni u posljednjem zagrljaju – tako je prije 27 godina svoj izvještaj iz opkoljenog Sarajeva započeo čuveni ratni reporter Kurt Šork, po kojem danas jedna ulica u Sarajevu nosi ime. Priča Rojtersovog novinara objavljena je pet dana poslije tragedije, 23. maja 1993. godine, te je ubrzo postala jedna od najprepozatljivijih iz grada pod opsadom.

Šork će 2000. godine poginuti na zadatku u Sijera Leoneu. Nakon što je ubijen, pola njegove urne je sahranjeno pored Admira i Boška, a pola u Vašingtonu. Prema njegovoj ranijoj želji.

Admira Ismić i Boško Bato Brkić rođeni su 1968. godine. Upoznali su se na Olimpijadi u Sarajevu. Njihovo prijateljstvo je preraslo u ljubav. Bili su nerazdvojni. Njihovi roditelji podržavali su ljubav, a oni su se beskrajno voljeli i spremali vjenčanje.

Ni ratni užasi nisu uspjeli da ih razdvoje. Boško je ostao u Sarajevu zbog Admire. Naprotiv, mržnja prema njihovom gradu kojoj su svjedočili, ojačala je njihovu vezu.

Uprkos strahovanjima roditelja, odlučili su da pobjegnu iz opkoljenog grada poslije jednogodišnjeg života pod užasom granatiranja, razaranja, preživljavanja bez vode, struje, plina i ostalih uslova dostojnih čovjeka.

Pokošeni su

Iz Sarajeva su htjeli da odu preko Grbavice, koju je u to vrijeme kontrolisala agresorska vojska. Izlazak iz grada dogovorili su preko zajedničkog prijatelja. Još uvijek nepoznata veza im je dala instrukcije da pobjegnu preko “ničije zemlje”, pisalo se kasnije. Vjerujući da je primirje na snazi, pokušali su da pretrče “brisani prostor”. Nisu uspjeli. Pokošeni su…

– Prvi metak pogodio je Boška. Prema patološkim nalazima koje smo kasnije dobili, saznali smo da ga je metak pogodio s bočne strane i direktno mu presjekao kičmu. Ljekari kažu da nije ni osjetio da je ranjen. Odmah je preminuo – kazao je prije nekoliko godina novinarima Zijah Ismić, Admirin otac.

Admiru pogađaju tri metka! Prvi je ranjava. Imala je još toliko vremena da posljednjim atomima snage priđe Bošku i zagrli ga. Meci je potom pogađaju direktno u prsa. Nekoliko minuta kasnije pored njega je i izdahnula…

Za njihovo ubistvo niko nije odgovarao. Admirin otac ispričao je, takođe, da zna imena ubica i nalogodavaca, kao i mjesto odakle je pucano.

– Pucano je sa zgrade koja se nalazi pored današnjeg OHR-a. Dvojica su bila u tom snajperskom gnijezdu, nikad nije utvrđeno koji je tačno pucao. Istraga nam sad ne bi ništa donijela jer su svi koji su umiješani mrtvi – rekao je Zijah Ismić.

Tijela Boška i Admire su osam dana ostala da leže na ulici. Admirini otac i majka su tek nakon dva dana saznali da im je kćerka ubijena. Kasnije su svjedočili da su nesrećne Admira i Boška pogađali čak i zapaljivim mecima, u namjeri da spale njihova tijela, ali nisu uspjeli.

Zagrljeni u smrti

Fotografije mrtvih tijela Romea i Julije iz Sarajeva, kako zagrljeni leže na sarajevskom mostu, obišle su cijeli svijet. Njihova smrt postala je simbol bezumnog zla i užasa kakav svaki rat donese.

Sedam dana nakon što su ubijeni, zarobljeni građani Sarajeva su pod prijetnjom njihovim porodicama na okupiranoj Grbavici, nekako uspjeli da izvuku tijela nesrećnog para s mosta na liniji razgraničenja.

Sahranjeni su u Lukavici. Po završetku rata, 1996, na inicijativu i želju Admirinih roditelja, njihovi su posmrtni ostaci prebačeni na groblje Lav u Sarajevu i zajedno sahranjeni. Admirinom ocu Zijahu dopušteno je da ih prenese uz obećanje da će biti zajedno sahranjeni.

O ljubavi Boška i Admire pisali su i pišu ljudi širom svijeta. Još 1998. godine po tekstu Jasenka Selimovića, kasnije evropskog parlamentarca, u Oslu je izvedena predstava “Romeo i Julija u Sarajevu”.

Prošle godine u Veneciji je otvorena izložba značajnog umjetničkog ciklusa “Zagrljaji” jednog od najvećih živih BiH umjetnika, maestra Safeta Zeca, i to na samom početku Venecijanskog bijenala.

Veliki Zec je svjetskoj umjetničkoj sceni prvi put prikazao djelo inspirirano i posvećeno tragičnoj smrti Admire Ismić i Boška Brkića, sarajevskih Romea i Julije.

Sarajevska rok grupa Zabranjeno pušenje prije nekoliko godina snimila je pjesmu pod nazivom Boško i Admira, a isto tako i Bil Maden pod nazivom Boško and Admira.

O Bošku i Admiri snimljen je i dokumentarni film. Režirao ga je Džon Zaritski, a snimljen je u koprodukciji PBS’s Frontline, National Film Board of Canada i WDR Germany.

Copyright © 2020 PV Informer. Sva prava zadržana.