Predstavnica Udruženja asistenata u nastavi Tanja Vukašinović rekla je za Pobjedu da su obavili više razgovora sa nadležnima u Ministarstvu prosvjete od kojeg su tražili da se poboljša status zaposlenih, da su ih svi saslušali, ali da nijedan zahtjev nije realizovan.

Vukašinović navodi da je, pored ostalog, problem što rade osam-devet časova bez pauze koju je nemoguće iskoristiti zbog specifičnosti posla koji obavljaju i konstantne vezanosti za djecu o kojoj brinu.

– Niko se nije želio pozabaviti pitanjem da li je osoba fizički, psihički i mentalno, sposobna da u više smjena u toku dana odradi 8-9 časova bez pauze – rekla je ona.

Kaže da je u nekim ustanovama prekobrojnost djece velika i nastava se organizuje u tri, do čak pet smjena, a kako asistent ima osmočasovno radno vrijeme, mora raditi dvokratno i nerijetko ići iz prve u treću smjenu. – A sve to nauštrb svoje porodice i štetu svoje djece – kaže Vukašinović.

Navodi da su razgovarali sa predstavnicima direkcije za inkluziju u Ministarstvu prosvjete, direktorima direktorata i ministrom Miomirom Vojinovićem.

– Svi su nas saslušali, većina pokazala visok stepen razumijevanja, ali se na tome sve i završilo. Niko nije preduzeo potrebne mjere i radnje da na bilo koji način olakšaju položaj asistenata u nastavi. Shodno tome sa strepnjom i razočaranjem u nadležne, očekujemo početak školske godine. Kad će i zašto neće niko obratiti pažnju na problem i poraditi na boljoj organizaciji u korist djece i onih koji sa posebnom ljubavlju i pažnjom brinu o njima – rekla je Vukašinović.

Smatra da nadležni ovakvim tretmanom nad asistentima direktno nanose štetu djeci sa posebnim obrazovnim potrebama, jer osoba koja odradi jednu cijelu smjenu sa velikom posvećenošću i odgovornošću, pored najbolje volje i želje, nema snage da na isti način bude posvećena djetetu u drugoj smjeni.

– Kao rezultat takve organizacije rada, imamo izmučene i umorne ljude sa jako malim zaradama i djecu koja zaslužuju mnogo više od onog što im možemo pod ovim uslovima pružiti – rekla je Vukašinović.

Udruženje je ranije pisalo ministru Vojinoviću i tražili su da im se omogući priznavanje nivoa kvalifikacija formalnog obrazovanja. Objasnili su da veći dio asistenata ima završene fakultete i da treba da budu tretirani u skladu sa koeficijentom u odnosu na stepen stručne spreme koju posjeduje lice koje je zasnovalo radni odnos kao asistent u nastavi, jer među nama ima dosta stručnih saradnika, vaspitača i profesora razredne i predmetne nastave. Ukazivali su da je članom 30a Zakona o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama propisano da za asistenta u nastavi može biti izabrano lice koje ima najmanje IV nivo nacionalnog okvira kvalifikacije, te da gornja granica kvalifikacije nije propisana.

Zbog toga su predstavnici asistenata u obraćanju ministru naveli da smatraju da imaju zakonom zasnovano pravo da budu obračunati u skladu sa koeficijentom za stručnu kvalifikaciju koju posjeduju. – Već postoji pozitivan primjer administrativnih i finansijskih radnika, sekretara, medicinskih sestara, bibliotekara, saradnika u nastavi, organizatora praktičnog obrazovanja i drugih koji funkcionišu na sličan način.

Zašto su onda asistenti u nastavi – profesori, pedagozi, psiholozi…- diskriminisani i uniženi u odnosu na ostale u obrazovno- vaspitnom sistemu – naveli su oni.

Kritikovali su i Sindikat prosvjete koji je, kako su rekli, ostao nijem na zahtjeve asistenata i još jednom pokazao koliko su ,,parcijalni interesi nastavnika i sindikata bitniji od lekcija o borbi za građanska prava, istrajnosti, solidarnosti, čuvanju ličnog dostojanstva i dostojanstva profesije i značaja i vrijednosti obrazovanja“.