U trci sreće Nordijci skoro uvek pobjeđuju. Već petu godinu zaredom, Finska je na prvom mjestu, a slijede Danska, Švajcarska i Island. Zbog čega su stanovnici ovih zemalja srećni?

Neki smatraju da je to zato što su to male, homogene i bogate države. Prije nekoliko godina, istraživači su sugerisali da je to zbog genetskih predispozicija, ali prema Svjetskom izvještaju o sreći (VHR), te teorije nisu tačne. Nordijske države su bogate i srećne, ali nisu sve bogate nacije srećne kao Nordijci. Singapur je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, ali se prema izvještaju nalazi na 27. mestu. Kuvajt je peta najbogatija zemlja na svijetu na 54. mjestu po sreći svojih stanovnika.

Nordijske zemlje su poznate po niskim stopama nejednakosti prihoda, ali istraživanja nisu pokazala da je to razlog visokog zadovoljstva životom. Utvrđeno je da visoka nejednakost prihoda izaziva nepovjerenje, što utiče na nivo zadovoljstva, jer ove nacije ne vole da ih varaju.

Teorija genetske predispozicije

Naučnici vjeruju da postoji ono što se naziva biomarkerima sreće. Ali rezultati studije pokazuju da je 60 do 70 odsto osjećanja sreće uslovljeno spoljnim faktorima, ostatak je genetika.

Skoro osam odsto stanovništva Finske rođeno je u inostranstvu. Skoro 7,5 odsto stanovništva Danske su stranci. U Francuskoj 10 odsto stanovništva čine stranci.

U Izvještaju o sreći za 2018. naglašeno je da udio stranaca ne utiče na osjećaj sreće kod domicilnog stanovništva. Udio stranaca u deset nacija koje su okarakterisane kao najsrećnije iznosio je 17,2 odsto, što je duplo više od svjetskog proseka.
U nordijskim zemljama postoje dobre institucije, zbog čega su građani zadovoljni.

Jedan od autora Izvještaja o sreći, profesor Džon F. Helivel, primjetio je da se istraživanje bavilo BDP po glavi stanovnika, institucionalnom podrškom, očekivanim životnim vijekom, stepenom slobode, stepenom velikodušnosti države i stepenom korupcije. Prema njegovim riječima, među Nordijcima ima najviše povjerenja i dobre volje. On je istakao da se to ogleda u radu institucija i privatnom ponašanju ljudi.

Institucije i socijalna država

Kvalitet institucija i socijalna država značajno utiču na osjećaj zadovoljstva životom stanovništva. Podaci pokazuju da su ljudi koji žive u zemljama u kojima postoje kvalitetne institucije zadovoljni, što znači postojanje dobrih penzija, dobre naknade za roditeljsko odsustvo, naknade za njegu bolesnika, dobre zdravstvene usluge i obrazovanje, naknade za nezaposlene.

To čini institucije manje nejednakim, što građane navodi da vjeruju u institucije, odnosno da budu zadovoljni.

Samopouzdanje

Profesor Helivel je istakao da je povjerenje stanovništva veoma važno. Da bi se utvrdilo koliko je važno ispitanici su upitani da li misle da će im se vratiti izgubljeni novčanik.

Zadovoljniji životom bili su oni koji su očekivali da im se novčanik vrati. Takve osobe su sebe smatrale srećnijim od onih koji to nisu očekivali.

Prema istraživanju Američke kompanije „Reader’s Digest“ Helsinki je bio grad u kome je vraćeno najviše novčanika.

Institucije se grade ukazanim povjerenjem.

Smijanje i pjevanje ne znači uvijek da je neko srećan

Zemlje Latinske Amerike često se karakterišu kao zemlje sa „pozitivnim osećanjima“. Ali nisu ni među 20 država čije su nacije okarakterisane kao najsrećnije. Najsrećnije su nordijske nacije gde se pozitivna osjećanja ređe izražavaju. Smatraju se prilično melanholičnima.

Klima

Najviša prosječna temperatura u jugozapadnoj Finskoj iznosi 6,5 stepeni Celzijusa godišnje. Na istoku i sjeveru je još niža.

Nordijske zime su duge, mračne i hladne, a sreća se povezuje sa toplom klimom. Ljudi se prilagođavaju različitim vremenskim uslovima – jednostavno se navikavaju da žive pod intenzivnom kišom, snijegom i niskim temperaturama.

Šta drugi narodi mogu naučiti

Profesor Helivel je istakao da su ljudi mnogo srećniji kada znaju da postoji neko ko će im pomoći, da postoji neko ko je velikodušan. To je zapravo pitanje povjerenja koje se može izgraditi unutar drugih naroda.

Pored toga, potrebno je što više uključiti u pitanja od javnog značaja i insistirati da institucije što više služe javnom dobru.