Foto: Pixabay –

Problem zavisnosti od kocke nije samo problem kockara, već i njegove porodice, ali i cijelog društva i svi moraju dati doprinos za izlazak iz problema i bolju uključenost u društvo rehabilitovanog zavisnika, poručuje u razgovoru za portal Dnevno članica stručnog tima JU “Kakaricka gora”, psihološkinja Dijana Milošević.

Broj klijenata u JU “Kakaricka gora” veći je nego prethodnih godina. Prema riječima naše sagovornice, taj podatak ukazuje koliko je zavisnost od kocke veliki problem.

“Na rezidencijalnom dijelu tretmana imamo sedam klijenata i jednu klijentkinju koji imaju razvijenu zavisnost od kocke, dok na nerezidencijalnom dijelu imamo tri klijenta. Znači, ukupno na tretmanu kada su u pitanju oba dijela tretmana imamo 11 klijenata/kinja. Kada uporedimo nekoliko godina unazad, kada smo na godišnjem nivou imali po jednog ili dva klijenta, taj broj već ukazuje koliko je danas veliki problem zavisnost od kocke i koliko je to prisutno u našem društvu”, navodi Milošević.

Kada je riječ o mladim ljudima, Milošević ukazuje da je današnje vrijeme jako izazovno za njih jer, kako kaže, velika dostupnost kockarnica, kladionica omogućava da lako skliznu sa pravog puta i da naročito kada se nađu u određenim životnim situacijama koje su stresne ili izazivaju nezadovoljstvo pobjegnu u kocku kao izbor „zaborava“.

“Kockanje radi zabave nije isto što i ono koje prerasta u zavisnost”

Milošević pojašnjava da je kocka naziv za skup raznovrsnih igara, ponašanja i aktivnosti, koje uključuju ulaganje novca, uz rizik i nadu u očekivanje pozitivnog ishoda.

Ističe da kockanje radi zabave i igre nije isto što i kockanje koje prerasta u adikciju, odnosno zavisnost.

“Tada kockanje predstavlja veliki problem kako za zavisnika, tako i za ljude u njegovoj najbližoj okolini”, navodi Milošević, dodajući da postoje tri tipa kockanja – društveno-rekreativno, problematično i patološko kockanje.

“Kada igrač nije u mogućnosti kontrolisati poriv za kockanjem, a izvođenjem tog čina šteti sebi i drugima govorimo o tzv. patološkom kockanju. Karakteristike patološkog kockanja su: preokupiranost kockanjem, učestalo kockanje u dužem vremenskom periodu od planiranog, potreba za učestalijim kockanjem sa većim sumama novca, pojava nemira ili razdražljivosti u slučaju smanjenja ili prestanka kockanja, ponavljano kockanje u stanjima suočavanja sa posljedicama do kojih je dovelo laganje i učestalo pozajmljivanje novca od članova porodice ili prijatelja ili „zelenaša“, ili izvršavanje krivičnih djela u slučaju da se novac ne može pozajmiti, ugrožavanje ili gubljenje važnih emocionalnih veza, posla, obrazovnih ili poslovnih mogućnosti zbog kockanja”, navodi Milošević.

Raste broj žena koje su razvile patološko kockanje

Naša sagovornica ukazuje na to da raste broj žena koje su razvile patološko kockanje.

“Žene počinju kasnije sa kockanjem u odnosu na muškarce i najčešće se kockanju okreću usljed preživljene traume ili depresivnog raspoloženja sa ciljem potiskivanja tih stanja”, kaže Milošević.

Prema njenim riječima, često postavljeno pitanje koje porodice upućuju jeste kako prepoznati da je neko razvio zavisnost od kocke.

“Neki od simptoma su posjedovanje kockarskih ‘stvari’ (listići iz kladionica, kazino čipovi), pretjerano gledanje teleteksta na TV-u ili često gledanje u mobilini telefon (prati ishod sportskih događanja), previše vremena na internetu, posjedovanje skupih stvari i velikih količina novca, nerazjašnjeni dugovi, krađa novca, zlata i drugih vrijednih stvari iz kuće, izbjegavanje članova porodice, a u komunikaciji sa njima prisutna netrpeljivost, zanemarivanje obaveza (porodica, posao, škola…), laži i manipulacija”, pojašnjava Milošević.

Ističe da je kockar osoba sklona rizičnim ponašanjima, kocka “s novcem”, a ne “za novac”, orijentisan ka uzbuđenju i u suštini materijalno mu nije važno.

A proces oporavka je, ukazuje naša sagovornica, dugotrajan i zahtjevan.

“U tretiranju zavisnosti od kocke mora proći grupnu i individualnu terapiju i nije dovoljno da ostavi kockanje, već da prepozna uzroke zbog kojih je počeo da kocka i da promijeni cijeli svoj stil života i da radi na jačanju svoje strukture ličnosti”, navodi Milošević.

Pored rada sa zavisnikom neophodno je da se u proces rehabilitacije uključi i porodica kako bi, kako navodi, zavisnik nakon tretmana imao sigurno mjesto koje bi pružilo zaštitu od vraćanja starom načinu života.

“Za razliku od drugih zavisnosti, osvješćivanje osobe da je razvila problem je mnogo sporije jer je i samo propadanje zavisnika prvobitno finansijskI, odnosno zavisnik prvo uviđa materijalne gubitke, a tek na tretmanu počinje da uviđa i koliko su velike posljedice kada je u pitanju njihova psiha, njihovo socijalno funkcionisanje, kao i kako se njihove porodice odražavaju na cijelu porodicu”, ističe Milošević.

Šest faza zavisnosti od kockanja

Milošević objašnjava da se zavisnost od kocke sastoji od šest faza. Prva faza je faza formiranja zavisnosti u čijoj osnovi se nalazi gubitak kontrole nad procesom kockanja, pojava interesovanja i potrebe za kockarskom euforijom.

“U ovoj fazi se javlja fenomen srećnog slučaja koji nadalje dramatično mijenja život osobe. Zna da nisu velike šanse da nešto osvoji, međutim čovjek stalno postiže rezultat koji nije očekivao. U tom trenutku osoba ne dobija samo novac, već dobija osećaj svoje snage, moći, uspjeha što predstavlja lažni osjećaj koji osobu vodi dalje u drugu fazu”, navodi Milošević.

Kako dodaje, drugu fazu karakteriše potreba da se ponovo osjeti kockarska euforija i tada se stvara temelj za formiranje psihičke zavisnosti.

“Dobici i gubici su približno jednaki i smjenjuju se. Kockar počinje da koristi sopstvenu taktiku, dolazi u veće iskušenje, više vremena provodi u kazinu ili kladionicama”, kaže Milošević.

Treća faza je faza porasta tolerancije.

“Javlja se želja za svakodnevnim kockanjem, gubi se kontrola nad vremenom i finansijama. Pojačava se želja da se povrati izgubljeno po bilo koju cijenu. Pojavljuju se dugovi. Četvrta faza je faza apstinencijalne krize i tada kockar zanemaruje uobičajena interesovanja, okupiran je traženjem novca i vremena za kockanje, prisutno je negiranje problema i nagomilavanje dugova i tada najčešće porodice saznaju za problem. U ovoj fazi kockar ima česta sjećanja, snove na temu kockanja. Raspoloženje je sniženo, promjenljivo, često je razdražljiv i okrivljuje svoje bližnje za svoj problem”, navodi Milošević.

Peta faza je, kako objašnjava, faza promjene ličnosti u kojoj strast za kockanjem potiskuje ostala interesovanja – porodicu, prijatelje, karijeru, sport i nakon ove faze nastupa faza u kojoj se najčešće kockari traže pomoć.

“Šesta faza je poznata kao faza očaja. U ovoj fazi zavisnost je formirana, prisutan je stalni stres, sklonost depresivnom raspoloženju. Potreba za kockanjem je toliko jaka da se radi njenog zadovoljenja koristi službeni novac, krediti, prodaju se dragocjene stvari. U ovoj fazi većina kockara počinje da zloupotrebava i psihoaktivne supstance i često se javljaju suicidalne misli”, kaže Milošević.