Dvanaest sati operišu, a onda voze taksi kako bi prehranili porodice. To je svakodnevica mnogih ljekara u Rusiji. Posebno teška situacija za ljekare je u državnim bolnicama, a nezadovoljstvo raste.

45-godišnji Aleksej Potapov s nostalgijom gleda na vrijeme kada je radio kao ljekar. 14-godina je radio u različitim državnim bolnicama. Početkom 2000-ih otišao je na sjever Rusije gdje se ljekari bolje plaćaju – 60.000 rubalja (850 eura) mjesečno je za ruske uslove prilično dobro. Aleksej se, međutim, nakon sedam godina vratio u svoj rodni kraj, u Region Pensa. A tamo je za isti obim posla dobijao upola manje novca. Njegova supruga je takođe ljekarka u istoj bolnici. Ali, opet to nije dovoljno za normalan život.

„Mi moramo bukvalno da se borimo za preživljavanje“, kaže Aleksej.

Ovaj hirurg se onda u jednom trenutku prisjetio svog hobija – programiranja. Krenuo je paralelno da studira programiranje i diplomirao 2014. Sada već pet godina radi kao programer u jednom IT preduzeću u Moskvi – za trostruko veću platu. I njegova supruga je prestala da radi kao ljekarka.

Preko dana u operacionoj sali, uveče taksiranje

Mnoge Aleksejeve nekadašnje kolege su prešle da rade u privatne klinike ili u farmaceutske koncerne. „Oni koji su ostali u državnim bolnicama, moraju da voze taksi kako bi nešto dodatno zaradili“, kaže on.

Oko deset procenata ljekara specijalista svake godine okrene leđa ruskom zdravstvenom sistemu, što dovodi do manjka stručnog kadra. 25.000 lekara nedostaje širom Rusije. Na primjer u Jamalo-Neneckom autonomnom okrugu na sjeveru Rusije živi 43.000 stanovnika, a imaju samo jednog onkologa. Rusija za zdravstvo izdvaja 3,7 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Poređenja radi u Nemačkoj se za zdravstvo izdvaja 11,5 procenata, u Belgiji 10,5 i Holandiji 9,9 odsto BDP.

Ne samo da iskusni ljekari odustaju od svojih poziva, i mladi ljekari takođe napuštaju državne bolnice. Jelena i Jevgenij Tumasov (imena poznata redakciji) završili su prije dvije godine studije medicine u Sankt Peterburgu. Jelena je htjela da postane sportski ljekar. Još dok je studirala radila je kao medicinska sestra u jednoj državnoj klinici.

„Više sam zarađivala kao trener u fitnes studiju“, kaže za DW.

Pri tom su uslovi rada u bolnici bili užasno teški: skoro da nije bilo pauze, a prekovremeni rad je bio svakodnevica. Tako se Jelena odlučila da ide na usavršavanje za stilistkinju. U toj branši, koja nema nikakve veze s medicinom, pravi prve korake. I njen suprug je nakon što je uspješno završio specijalizaciju iz hirurgije, okrenuo leđa medicini – nakon ukupno 13 godina.

Zdravstveni sistem u krizi

Prije svega daleko od velikih gradova sve više se sluša o štrajkovima ljekara, otkazima ili potpisivanjima peticija. Proljetos su protestovali ljekari iz tri regionalne bolnice u Novgorodu. U avgustu su protestovali ljekari hitne pomoći u Regionu Vladimir, u Nižnjem Novgorodu su svi hirurzi napustili državnu kliniku. „Ljudi su već godinama preopterećeni“, kazao je Andrej Knoval iz Sindikata medicinskih radnika „Dejstvije“.

Pri tom, barem kako je predsjednik Vladimir Putin najavljivao 2012, plate lekara u državnim zdravstvenim ustanovama trebalo je da do 2018. budu udvostručene, a u nekim regionima čak utrostručene. Međutim, od toga nije bilo ništa. Jedan lekar u Rusiji, prema zvaničnim statistikama zarađuje u proseku 79.000 rubalja (oko 1.120 evra) mjesečno. Ali, mnogi lekari su skeptični prema ovim brojkama. Jer, tu se računaju i plate direktora klinika koji zarađuju višestruko više nego obični ljekari.

Statistički podaci Sindikata medicinskih radnika govore da stvarni prosek zarade lekara iznosi 42.000 rubalja (oko 600 evra) mesečno. Čak i kuriri u Rusiji zarađuju više.

Medicinska sestra kao čistačica

Kako bi se dostigli ciljevi koje je zacrtao Putin, ionako loši uslovi su postali još gori. Ljekari se jednostavno otpuštaju, medicinske sestre degradiraju u čistačice ili ljekare prebacuju u niže platne grupe. U mnogim slučajevima se njihovo radno vrijeme na papiru umanjuje, kažu u sindikatu. Tako se male plate ljekara dovode u sklad i „legalizuju“ Putinovim dekretima. A realnost je, međutim, takva da se masovno radi prekovremeno.

Larisa Popovič, stručnjakinja za zdravtsvo iz Više ekonomske škole u Moskvi smatra da je pojedinim regionima pošlo za rukom da izgrade normalan zdravstveni sistem koji funkcioniše – sa normalnim paltama i uslovima rada – zahvaljujući odlučnim guvernerima. Popovič je mišljenja da Rusiji nedostaje dugoročna strategija za zdravstvo. „Ministarstvo djeluje kao vatrogasna služba, umjesto da se traže sistematska rješenja.“

Uprkos svemu tome i dalje mnogi mladi u Rusiji hrle na studije medicine. Godišnje diplomira 35.000 mladih ljekara. Ali, oni ne traže posao u državnim bolnicama, već u privatnim, u farmaceutskim koncernima ili direktno u inostranstvu.