Diatrete predstavljaju luksuzne staklene pehare, karakteristične za period poznog Rimskog carstva. Jedna od rijetkih do danas očuvanih je, 80-tih godina prošlog vijeka, pronađena u okolini Pljevalja, u arheološom nalazištu Municipium S. Međutim, ona je i dalje skrivena od očiju javnosti u depou Zavičajnog muzeja Pljevlja. 

Direktorica Zavičajnog muzeja Dejana Drobnjak  ističe da je pljevaljska diatreta jedno od najvrijednijih pokretnih kulturnih blaga Crne Gore.

“U svijetu je pronađeno njih pet ili šest koje su sačuvane u cjelosti, a fragmentovanih je oko 20”, objašnjava Drobnjak i dodaje da zbog toga pljevaljska diatreta ima neprocjenjivu vrijednost.

Dejana Drobnjak, foto Screenshot YouTube

Drobnjak napominje da su potrebni posebni zaštitni sistemi i fizičko obezbjeđenje da bi se izložila i postala dostupna javnosti.

“Muzej ni u  prošlosti, a ni sada, nema  objekat koji bi zadovoljio potrebne uslove, s obzirom na to da se nalazi u zgradi Doma kulture i nema obezbijeđen samostalni ulazni prostor, koji zbog protivpožarnog sistema objekta mora biti dostupan iz hola Doma kulture”, objašnjava Drobnjak.

Naša sagovornica objašnjava da su rekonstrukcijom zgrade Doma kulture postavljene velike spoljne staklene površine, koje nisu u skladu sa sigurnosno-bezbjednosnim uslovima za izlaganje diatrete naročito zbog činjenice da su u prošlosti bila dva slučaja upada i krađe u prostorijama Muzeja.

“Profesionalni razbojnici pokušali su da ukradu diatretu 2007, što im, na sreću, nije uspelo. Muzej je u saradnji sa policijom u Pljevljima premjestio diatretu u novi sigurni depo, uz njihovu preporuku da se ona nigdje ne premješta iz depoa dok muzej ne postigne projektovane bezbjednosne standarde za njeno izlaganje”, navodi Drobnjak.

Naša sagovornica dodaje da diatreta, prema mišljenju stručnjaka, zavređuje da se samo za nju napravi objekat u kojem bi bila izložena i da bi, u tom slučaju, predstavljala magnet za posjetioce.

Kako objašnjava, u prilog toj tvrdnji govori i činjenica da je prije nekoliko godina bila organizovana posjeta arheologa, profesora i studenata sa univerziteta u Kembridžu, kao i pojedinih ambasadora koji su došli ciljano da vide diatretu.

Drobnjak dodaje da bi ta zgrada, pored svih standarda tehničko-tehnološke zaštite, morala imati obezbijeđene mikroklimatske uslove u izložbenom prostoru, što je, kako kaže, zakonska obaveza.

​​​​​​Iako je diatreta kulturno blago ne samo Pljevalja, već cijele države, naša sagovornica kaže da joj nije poznato da je ranije pokretana inicijativa prema državnim organima po tom pitanju, s obzirom na to da je osnivač Zavičajnog muzeja Opština Pljevlja.

“Sva priča se svodila na lokalni nivo, gdje je zbog brojnih drugih problema kultura dugo bila zapostavljena”, ističe Drobnjak.

Diatreta je samo jednom bila izložena, u Moskvi, neposredno poslije njenog pronalaženja.

Naša sagovornica dodaje da je bilo više ponuda za njeno izlaganje u muzejima van granica Crne Gore.

“Prije nekoliko godina bila je pokrenuta inicijativa od Mađarskog nacionalnog muzeja, preko njihove ambasade u Crnoj Gori da se, povodom predstavljanja kasnorimskih srebrnih nalaza u Evropi, i Zavičajni muzej Pljevlja predstavi na izložbi sa diatretom”, podsjeća Drobnjak.

Ipak, do realizacije nije došlo jer je, kako ističe naša sagovornica, procedura za iznošenje nacionalnih kulturnih dobara iz zemlje izuzetno komplikovana, ali i zato što bi, kako objašnjava, osiguranja i garancije prilikom toga postupka iziskivali veliku količinu novca. 

Zanimljivosti o diatreti

(izvor: Zavičajni muzej Pljevlja)

Diatreta je korišćena u svečanim prilikama. Bila je kao “kraljica” večeri za trpezom moćnog gospodara ili samog cara, napravljena da pokaže ljepotu, da svjedoči o raskoši. Osim svoje primarne, praktične namjene, ovaj skupocjeni pehar bio je i odraz pripadnosti određenom staležu. Vrlo je bitna i njena estetska dimenzija, jer se kroz nju reflektuje životni stil, ukus i moda jedne epohe. A onda, nakon mnogih pirova na kojima je predstavljana, diatreta je sahranjivana zajedno sa svojim vlasnikom.

Po načinu ukrašavanja mogu se izdvojiti dvije grupe diatreta, one sa figuralnom predstavom i mrežaste diatrete, koje se smatraju estetski najsavršenijim, kod kojih dekor u vidu fine mreže obuhvata cijeli sud. Postoji više vrsta samih mrežastih diatreta, a razlikuju se po bogatstvu ukrasa. Najdekorativnije imaju na vratu suda natpis, zatim slijedi okovratnik i mreža koja obuhvata jezgro, odnosno samu posudu. Natpis ispod oboda najčešće izražava želju ili izreku ispisanu na grčkom ili latinskom jeziku. Rjeđe se na diatretama nalaze imena, kao što je to slučaj na kominskoj diatreti, sa imenom Panellenija.

Način izrade diatreta dugo vremena je zaokupljao pažnju naučnika i izazivao različite teorije i pretpostavke, naročito proces izrade mreže koji ni do danas nije u potpunosti rasvijetljen. Smatra se da su mreža i pehar izrađivani iz jednog komada stakla. Osnova jezgra se umakala u obojenu staklenu masu i nakon hlađenja brusila se točkićima raznih oblika i dimenzija, tako da se dobijala mreža koja je za osnovu vezana staklenim stubićima. Majstori diatreta bili su pod posebnom zaštitom rimskih careva i imali specijalni tretman. Za života mogli su napraviti samo jednu, do dvije diatrete.