Husein-pašina džamija – šadrvan i hasura (ćilim) iz XVI vijeka (FOTO)

    12 meseci pre 912 pregleda Izvor: PV Informer

Žubor vode sa šardrvana u srcu Pljevalja, vjekovima šapuće o ljepoti i skladu Husein-pašine džamije – koja po neimarskoj vještini, usklađenim proporcijama, kao i po bogatstvu unutrašnje i spoljne dekoracije, predstavlja remek djelo islamske arhitekture. Ova nenametljiva ljepotica – kako Husein-pašinu džamiju naziva poznati putopisac Evlija Čelibi – po svemu sudeći, izgrađena je 1569. godine. Glavni projektant džamije nije poznat, a pretpostavlja se da je plan uradio čuveni neimar Hajrudin, projektant Starog mosta u Mostaru.

Po svom tipu i arhitektonskim karakteristikama – osobito po očuvanim kupolicama nad mihrabskim zidom – Husein-pašina džamija predstavlja jedinstvenu građevinu ove vrste kod nas i zauzima istaknuto mjesto među spomenicima islamske umjetnosti na ovim prostorima. O Husein-pašinoj džamiji pisali su brojni putopisci koji su prolazili kroz ovaj kraj, a zadivljen njenom ljepotom, Evlija Čelebi nazvao je carskom džamijom. I zaista, u izgradnji pljevaljske džamije vješto su kombinovana rješenja glavnog neimara Osmanskog carstva – Kodže Mimar Sinana – koja su primjenljivana na najmonumentalnijim sultanskim i vezirskim zadužbinama.

Husein-pašina džamija dugačka je 17,20 m, široka 13,10 m, zidovi džamije debeli su 112 cm, a zidana je od fino tesanog kamena, pedantno složenog u pravilne horizontalne redove. Izuzetak su minaret i kupolice nad mihrabskim zidom, u čijoj gradnji je umjesto kamena korišćen laporac. Centralni prostor Husein-pašine džamije nadvišava plava, visoka i umjetnički oblikovana kupola raspona 10,85 m, oko koje se nalaze još četiri polukupole (nim kube). Unutrašnjost džamije veoma dobro je osvijetljena – ima 25 skladno urađenih i pravilno razmještenih prozora – što daje mogućnost posjetiocima da mogu razgledati bojenu dekoraciju koja predstavlja vrhunac islamskog slikarstva. Ova igra boja i svjetlosti osobito dolazi do izražaja u potkupolnom dijelu džamije – osvijetljenom sa osam malih prozora – što visoku plavu kupolu čini zaista impozantnom. 

Cijelom širinom sjeverozapadnog zida džamije pruža se masivan trijem – podijeljen na tri dijela – koga nose četiri stuba, kružnog presjeka, iznad kojih su razapeti prelomljeni luci. Desno od ulaza u džamiju, diže se četrnaestostrani minare na četvorostranoj bazi, s prstenastim i izuzetno umjetnički oblikovanim balkonom na vrhu – šerefetom, sa koga mujezin poziva vjernike na molitvu. Vitka munara u obliku kule, smatra se najvišom na Balkanu. Visoka je 42 metra, od podnožja do šerefeta ima 110 spiralnih stepenika, a završava se strmom šiljatom krovnom konstrukcijom i alemom – veoma dekorativnim izdankom na vrhu.

U arhitektonskoj koncepciji pljevaljske džamije, osobito se ističu tri elementa – tambur glavne kupole; kupolice nad mihrabskim zidom; kao i zanimljivi kupolni sistem primijenjen nad trijemom. Tambur glavne kupole ojačan je spolja, na uglovima, pilastrima – što je bilo konstruktivno rješenje na kome je glavni neimar Osmanskog Carstva, Kodža Mimar Sinan razvio velelijepne dimenzije, smjelost konstrukcija, ljepotu oblika i bogatstvo unutrašnje dekoracije najmonumentalnijih osmanskih sultanskih zadužbina.

U zidu Husein-pašine džamije okrenutom prema Meki, izdubljena je plitka molitvena niša – mihrab, u kojoj hodža – imam, okrenut vjernicima, uči Kuran i predvodi namaz (molitvu). Desno od mihraba nalazi se minber, stepenasti amvon ozidan od kamena, sa koga se vrše propovijedi. Na drugom unutrašnjem kraju džamije, do zida uz koji je spolja munara, postavljen je mahfil, namijenjen obredu mujezina. Iz njega se izlazi u munaru i spiralnim stepenicama penje do šerefeta, odakle mujezin molitvom (ezanom) poziva vjernike na određeni vjerski obred. Interesantan detalj u unutrašnjosti džamije predstavlja i drveni ćurs – koji služi kao katedra za povremena predavanja.

Plitkoreljefnu dekoraciju mihraba, minbera, mahfila i gornjeg dijela prozora čine geometrijski motivi, čije je izvorište bilo u staroj arabljanskoj umjetnosti. Tako, motiv prepletenih poligona – koji u Pljevljima prekriva dovratnike raskošnog mihraba, ogradu i središnji dio minbera – prisutan je u monumetalnim sultanskim zadužbinama koje je u drugoj polovini XVI vijeka projektovao Mimar Sinan. Slično se kretao i ornament sa mahfila i prozora pljevaljske džamije, sastavljen od traka koje se međusobno ukrštaju i naizmjenično zaklapaju u heksagone i šestokrake zvijezde.

Među islamskim rukopisima sačuvanim u Husein-pašinoj džamiji, ljepotom pisanja i brojnim ukrasima, izdvaja se Kur’an iz 1571. godine. Ovo šesnaestovjekovno remek djelo islamske kaligrafije ima 233 lista, veličine 39 x 28,5 cm. Počeci pojedinih poglavlja rađeni su ljepšim i većim pozlaćenim slovima, tekst je napisan u trinaest redova, a tačke na kraju redova su u vidu pozlaćenog osmolista. Kur’an sadrži 352 minijature rađene na zlatnoj podlozi, od kojih je šest izvedeno na cijeloj strani, a na dvijema od njih nalazi se tekst ispisan u sredini. Iluminirani Kur’an sačuvan u Husein-pašinoj džamiji, djelo je nepoznatog kaligrafa i spada u red najljepših islamskih rukopisa sačuvanih na ovim prostorima.

Husein-pašina džamija zastrta je hasurom (ćilimom) iz 1573. godine – posebnom i veoma vrijednom umjetničku tvorevinom, koju je Husein-paša poslao iz Misira (Egipta), u periodu dok je bio namjesnik ove blasti. Nad ovom hasurom, velikom koliko i sama unutrašnjost džamije, nalaze se ćilimi i serdžade iz kasnijih perioda – u koje su, specifičnim koloritom i motivima dekoracije, utkana istančana ostvarenja islamske kulture u ovom kraju.

Okružena zelenilom, Husein-pašina džamija, sa četvrtastom Sahat-kulom, haremom (dvorištem) sa ogradom u kombinaciji kamena i kovanog gvožđa, nadgrobnim spomenicima i šardrvanom sa bazenom i česmama – čini sveto zdanje nestvarne ljepote u živom gradskom ambijentu Pljevalja. Noću osvijetljena, Husein-pašina džamija poprima ljepotu staklaste mase, a vitko minare kao da odvlači kamenu zemaljsku ljepoticu nebu, kome je bila upućena zajednička molba dobročinitelja i anonimnog neimara, za vječno trajanje vanvremensko.

Husein-pašina džamija je jedan od najznačajnijih spomenika islamske arhitekture na ovim prostorima, a kompleks cjeline Husein-pašine džamije valorizuje se u turističkoj ponudi Pljevalja. Međutim, stiče se utisak da neki osobeni detalji Husein-pašine džamije nisu dovoljno valorizovani i da se turisti rijetko upoznaju sa njima. Projektom Zavičajnog muzeja, u toku ove godine napraviće se osnove za značajniju turističku valorizaciju knjige Kur’an Husein-paše Boljanića, remek-djela islamske kaligrafije iz 1571. godine. Dalje, kroz projekat „Sva čuda Crne Gore“ smatramo da se zbog svojih istorijskih i umjetničkih specifičnosti šadrvan i česnaestovjekovni ćilim Husein-pašine džamije dodatno mogu valorizovati u turističkoj ponudi Crne Gore i Pljevalja. 

Ljepotu Šardrvana Husein-pašine džamije zapazili su brojni putopisci koji su prošli kroz Pljevlja, tadašnju Tašlidžu: a) Francuz Filip Difren-Kane (1573) zabilježio je da se u džamiji ovog mjesta vidi lijepa i umjetnički rađena česma; Mletački poslanik u Carigradu Paolo Kontarini (1580) u svom dnevniku ističe takođe džamiju sa lijepim šardrvanom; Francuski putopisac Lefevr 1611. zapisao je da Pljevlja imaju tri džamije, dvije od kamena, sa lijepom česmom u jednoj od njih, i treću od drveta.

O „lijepoj i umjetnički rađenoj česmi“ Husein-pašine džamije postoji zanimljivo predanje koje govori o multikulturnom karakteru Pljevalja. Naime, kako je voda u šadrvan dovedena sa izvora koji se nalazi u blizini manastira Sveta Trojice, udaljenog 2. km od džamije, u narodu je sačuvano predanje o načinu na koji je voda dovedena do šadrvana. Kada je Husein-paša gradio džamiju, majstori su mu skrenuli pažnju da ne mogu izgraditi šadrvan jer se u njegovoj blizini ne nalazi ni jedan izvor, tako da su majstori predložili Husein-paši da se lično obrati igumanu manastira Sveta. Trojica, na čijem imanju se nalazio izvor sa dovoljno pitke vode. Husein-paša je prihvatio ovu sugestiju i zamolio igumana da mu dozvoli da sa manastirskog izvora dovede vodu za potrebe šadrvana. Kako se iguman toj molbi opirao, Husein-paša je pribjegao lukavstvu. Nakon više pokušaja uspjelo mu je da od igumana dobije dozvolu da sa crkvenog posjeda dovede vodu koju će koristiti dan i noć. Kada je prošlo dvadest četiri časa, iguman je došao kod paše sa zahtjevom da se se sporna voda više ne koristi, jer je prošao jedan dan i jedna noć. Na to paša odgovori da on nije rekao koliko će dana i noći biti, već samo dan i noć. Pošto se dan i noć stalno smjenjuju, onda i voda ostaje da se koristi sve dok traje dan i noć. 

Hasura (ćilim) iz 1573. godine teška 400 kg

Husein-pašina džamija zastrta je hasurom (ćilimom) iz 1573. godine – posebnom i veoma vrijednom umjetničku tvorevinom, koju je Husein-paša poslao iz Misira (Egipta), u periodu dok je bio namjesnik ove blasti. Nad ovom hasurom, velikom koliko i sama unutrašnjost džamije, nalazili su se ćilimi i serdžade iz kasnijih perioda – u koje su, specifičnim koloritom i motivima dekoracije, utkana istančana ostvarenja islamske kulture u ovom kraju. Zanimljivo je da ćilim iz 1573. godine, kojim je bila zastrta čitava površina Husein-pašine džamije – teži 400 kilograma. Evlija Čelebi o njoj je zapisao: „To je takva vrsta hasure da ona i danas stoji onako umjetnički izrađena i lijepa kao da je istom izašla iz majstorovih ruku, pa će sigurno još mnogo stotina godina tako ostati“. Danas se šesnastovjekovni ćilim nalazi na reparaciji, a jednom kada se postupak reparacije završi, šesnaestovjekovna hasura koja teži 400 kilograma, predstavljaće dopadljivu turističku atrakciju.

Najnovije vijesti

Najčitanije

Jesu li Pljevlja žrtvovan grad?

27.03.2020 6815 pregleda