Da li je lice ili naličje demokratije činjenica da u crnogorskom Parlamentu sjede poslanici čije partije nikad nijesu samostalno izašle na izbore, a koje su, prema istraživanjima, daleko ispod cenzusa – tema je o kojoj smo razgovarali sa političkim analitičarom Srđanom Perićem i politikologom Alekom Barovićem.

Sagovornike smo pitali i koliko je u skladu sa demokratijom, oblikom vlasti u kojem sve odluke donosi većina građana, nesumnjiva politička moć koju trenutno ima GP URA , koji je osvojio nešto više od pet odsto podrške na prethodnim izborima, a čiji je lider Dritan Abazović, prema tvrdnjama koalicionih partnera tražio premijersko mjesto – ukoliko bi došlo do rekonstrukcije Vlade.

U nastavku pročitajte i koliko su otvorene izborne liste (ne)realna opcija u trenutnoj političkoj situaciji te da li su najbolji na listama uvijek i među prvima. 

Ko obezbijedi 41 poslanika – upravlja državnom politikom; Mjesto premijera glavni dio ponude

Srđan Perić smatra da su pravila demokratije jasna te da onaj ko može da, u našem slučaju, obezbijedi podršku najmanje 41 poslanika može da upravlja untrašnjom i spoljnom politikom države, odnosno može da formira Vladu.

„Kako se dolazi do te većine, druga je stvar. Jeste logično da tu inicijativu pokreće najjači u bloku koji tvori većinu, ali kada postoji problem se to efektuira, odnosno kada se ne možete dogovoriti oko temeljnih prinicipa onda se sklapaju dogovori koji bi odblokirali tu situaciju.

Na koji je kompromis ko spreman i iz kojih motiva, to je stvar politike. Ko izlazi vještiji pregovorač javnost će suditi po onome što bude mogla vidjeti, ali se na kraju ipak radi o određenom političkom dogovoru“, navodi on. 

Dodaje i da onaj ko tuguje ili gubi živce zbog prirode tih dogovora, teško da će moći razumjeti zakone politike, posebno one koja se praktikuje u Crnoj Gori.

Alek Barović vjeruje da će premijersko mjesto biti glavni dio ponude, a navodi i da GP URA, bez obzira na procenat podrške, ima obavezu isključivo prema svojim biračima.

„Svakako je logično da bi u tom slučaju URA za sebe tražila mnogo bolji aranžman nego što ga danas ima i nesumnjivo je da bi joj to sadašnje opozicione partije omogućile. Jedna od tih pozicija je i mjesto premijera i ono će biti glavni dio ponude.

URA ima isključivo obavezu prema svojim biračima. Partije se glasaju iz želje za ostvarivanjem njihovog programa, a program URA-e je, između ostalog, bila smjena DPS-a, ali i što brži ulazak Crne Gore u EU. U ovom slučaju DPS se neće vratiti na vlast, a URA će dobiti za sebe najbolju moguću poziciju. Takođe, Crna Gora bi dobila tropetinsku podršku koja je prijeko potrebna zbog izglasavanja zakonskih predloga koji su nužni za ulazak u EU“, kazao je Barović – komentarišući poziciju te partije u trenutnoj političkoj situaciji.

Bez cenzusa, ali na mjestima odlučivanja

Građani na izborima biraju predstavnike u Parlamentu, ali mnoge partije nikad samostalne nijesu izašle. Iako njihovi predstavnici godinama sjede u skupštinskim klupama, prema brojnim istraživanjima, te partije su dosta ispod cenzus te nemaju dovoljnu podršku građana da ih predstavljaju. 

Naši sagovornici smatraju da je to legitimno jer zakon omogućuje predizborno koaliranje, ali ukazuju i na rizik da na mjestima odlučivanja budu subjekti koji nemaju uporište u biračkom tijelu.

„Crna Gora ima prilično nizak izborni cenzus i zakon ne spječava mogućnost predizbornog koaliranja. U teoretskoj ravni, to bi moglo voditi ka većem inkluzivnom potencijalu političkog sistema, ali postoji i značajan rizik da možete na mjestima odlučivanja dobiti subjekte koji nemaju realno uporište u biračkom tijelu“, navodi Perić.

Smatra, ipak, da su u politici najčistija rješenja najbolja, jer ona, kako dodaje, omogućavaju da se niko ne skriva iza bilo čije snage i da svako preuzme odgovornost za svoje poteze.

„No, svako koristi što mu je dopušteno i zakonom dozvoljeno. Rješenje koje bi izvjesno moglo umanjiti potencijalne probleme na ovom polju su otvorene liste. U konačnom, tada bi se i personalno znalo kome građani poklanjaju povjerenje i u značajnoj mjeri bi se – a nerijetko i u potpunosti – mogla otkloniti upitnost u vezi sa nečijim političkim legitimitetom“, kaže naš sagovornik.

Barović smatra da naš izborni sistem omogućuju ovakve pojave te da one ne mogu biti opasne za demokratiju, ali, kako dodaje, upitna je stvarna moć pojedinih partija.

„Ovaj model ne može biti opasan za demokratiju jer glasači jednostavno glasaju za već utvrđene liste, a ne za pojedinačne partije. Znači oni glasaju za program određene liste koja se kandidovala udruženim snagama kako bi povećala svoje šanse i smanjila mogućnost rasipanja glasova. Ovo je dio našeg izbornog zakona i trenutno je predizborno koaliranje dozvoljeno. Sa druge strane upitna je stvarna moć pojedinih partija, ankete su dobro sredstvo analiziranja rejtinga, ali nije ih moguće porediti sa izborima koji su definitivni i jedino tačni“, objašnjava on.

I najslabiji zakuče dio osvojenog plijena – funkcije

Nesumnjivo je, ipak, kako objašnjava Barović, i da partije bez cenzusa, kroz predizborne koalicije, uspiju da se „dočepaju“ nekih funkcija. Na pitanje ako je već više puta rečeno da je štetno da politika odlučuje o čelnicima gotovo svih javnih ustanova, preduzeća, koliko je tek štetno da se tamo nalaze oni koje građani nijesu ni birali, Barović odgovara:

„Ove raspodjele su samo stvar dogovora i trenutnog izbornog sistema. Partije funkcije vide kao plijen i naravno i da najslabiji djelovi zakuče nešto za sebe tj. dio tog osvojenog plijena. Naravno, mišljenja sam da bi trebalo raditi da ovih “partijskih“ funkcija ima što manje, pogotovo u institucijama koje bi trebalo da su totalno depolitizovane kao što su prosvjetne i zdravstvene funkcije.

Na čela tih ustanova, a i svih drugih, prije svega treba da budu dobri stručnjaci iz te oblasti, ali i dobri menadžeri. Nažalost, odavno je praksa da se na razne direktorske funkcije postavljaju ljudi koji veze nemaju sa tom djelatnošću“, navodi.

Produkt toga su, kako dodaje, milionski gubici, propala preduzeća i tapkanje u mjestu.

Demokratija, kaže Perić odgovarajući na ovo pitanje, daje najbolje rezultata što je neposrednija i neophodno je vraćati snagu građaninu i njegovom iskazu.

„Nekome delegirate povjerenje da upravlja zajedničkim resursom i nakon određenog perioda od njega tražite odgovornost za učinjeno. Što je odluka dalja od građanina to je i njegova moć manja, a javni interes gubi mehanizme kojim će biti branjen. Dakle, valja snažiti instrumente, ali i političku praksu koja će vraćati snagu građaninu i njegovom iskazu na izborima davati pun autoritet. Odluke u vezi sa javnim politikama koje bi proizilazile iz takve postavke jačale bi demokratiju, a samim tim i mogućnost bolje zaštite opšteg dobra“, dodaje naš sagovornik.

Koliko su otvorene liste trenutno (ne)realna opcija?

Otvorene liste svako malo tema su crnogorske javnosti. No, iako se političari uglavnom deklarativno zalažu za njih, u praksi je situacija nešto drugačija. Zbog toga smo Srđana Perića i Aleka Barovića pitali koliko je Crna Gora daleko od otvornih izbornih lista.

One su, smatra Perić, pouzdan lijek za umanjenje uticaja partijskih oligarhija kada se stvore.

„Naime, kada neko ima neposredno iskazanu podršku, ona ili on imaju i veći autoritet unutar strukture kojoj pripadaju, a za očekivati je i veći osjećaj odgovornosti prema građanima koji su mu ukazali povjerenje. Ponavljam, demokratija najviše daje što je neposrednija. Suštinski, ne i deklarativni, otpor političke klase u tom smislu je nerijetko snažan, ali ako hoćemo ići putem građenja istinske demokratije – onda moramo snažiti instrumente koji omogućavaju njeno što je moguće direktnije ispoljavanje“, navodi on.

Politika bi, podsjeća, u idealnom obliku trebalo ipak biti borba za ostvarenje interesa zajednice. Koliko je to ona i u relanosti – posebno je pitanje.

„Osnovni problem je čini mi se ipak taj da je u Crnoj Gori dominantan doživljaj politike da je to instrument za ličnu promociju, a nerijetko i mnogo bolji kvalitet života nekog pojedinca. Za promjenu ove percepcije nužno je mijenjati kulturološki kod kako bismo politiku doživljavali kao djelatnost koja ima za osnov zaštitu opšteg interesa i da razumijemo da na kraju ipak moramo živjeti od svog rada“, kaže naš sagovornik.

Dok se to ne desi, navodi, moći ćemo samo da posmatramo zajednicu koja se muči da konačno svojom suštinom iskorači iz pretpolitičkog u političko doba.

Da su otvorene izborne liste veoma dobar model za Crnu Goru, smatra i Alek Barović. Naročito jer smo mala sredina i, kako dodaje, svako svakoga zna, pa tako i kvalitete i mane kandidata.

„Nejasno mi je da partije još odavno nijesu počele da se bave implementacijom ovog modela budući da bi se tako veoma povećala aktivnost partijskih funkcionera na terenu. Ovim bi se takođe eliminisali “spavači“ iz parlamentarnog života, ljudi koji služe samo da bi u potrebnom momentu pritisnuli dugme za glasanje i svakako oni što su “dosadili i Bogu i narodu“ pa se više ne zna da li su izabrani ili čine skupštinski inventar“, navodi on.

Na listama, kako kaže Barović, uvijek ima kvalitetnih ljudi, ali mandati pripadnu onima koji su među prvima na listi, a upitno je, dodaje, jesu li oni zapravo i najbolji.