Medojević: Otvaranje dosijea tajne policije nužan preduslov demokratizaciji

    1 godina pre 156 pregleda Izvor: DAN

Otvaranje tajnih dosijea je najvažnija refromska mjera u procesu savladavanja nasljeđa totalitarnih režima. Ono stoji u direktnoj vezi sa lustracijom, jer se bez otvaranja dosijea ne može sprovesti ni lustracija, kazao je Nebojša Medojević, predsjednik PzP-a.

– Kada se govori o otvaranju tajnih dosijea misli se na dosijea službi državne bezbjednosti bivšeg komunističkog, ali još više i režima Đukanovića. Pritom se ne misli na sva dosijea koja su te službe vodile već prvenstveno na ona dosijea koja su vođena o političkim protivnicima režima – kaže lider PzP-a.

Ističe da su ta dosijea vođena o pojedincima i grupama lica zbog njihove političke ili koje druge djelatnosti koju je režim smatrao opasnim za sebe. Na osnovu tih dosijea, kako navodi Medojević, ostvarivana je kontrola nepoželjnih aktivnosti i primjenjivane su mjere represije prema licima o kojima su dosijea vođena.

– Otvaranjem dosijea ostvaruje se nekoliko bitnih ciljeva:

1. Omogućuje se rasvjetljavanje ličnih sudbina i ostvaruje pravo na upoznavanje sa prikupljenim podacima o ličnosti.

2. Omogućuje se rehabilitacija i obeštećenje nevino osuđenih lica na osnovu podataka iz dosijea;

3. Pribavljaju se dokazi za rasvjetljavanje pojedinih zločina i identifikovanje odgovornih za te zločine;

4. Dokumentuju se zloupotrebe bivšeg režima, što uz saslušanje svedoka, žrtava i počinilaca i uvida u službene dokumente omogućuje pokretanje odgovarajućih pravnih postupaka;

5. Omogućuje se vrednovanje sopstvene prošlosti i proučavanje mehanizama funkcionisanja represivnih režima. Otvaranjem dosijea zatvara se jedna bolna stranica istorije i stvaraju zdrave osnove za pomirenje i budući zajednički život;

6. Konačno, omogućuje se istinska reforma samih službi bezbjednosti, njihovo pročišćenje od onih koji su skloni zloupotrebama i zločinima i promjene u metodu njihovog rada i načinu pristupanja bezbjednosnim problemima – nabraja Medojević.

Ističe da nijesu rijetki otpori ovoj reformi od starne službi bezbjednosti, sa obrazloženjem da bi se otvaranjem dosijea mogli ugroziti neki konkretan nacionalni interes koji je još uvijek aktuelan. Taj prigovor se može efikasno otkloniti, tako što bi se prije otvaranja dosijea izvršio detaljan pregled dosijea i iz njih uklonila ona mesta koja su bezbjednosno osjetljiva po nacionalne interese.

– Sljedeći argument koji protivnici otvaranja dosijea često iznose jeste da su dosijea nepotpuna, dijelom netačna, prepravljena ili uništena. Istina, poznat je primjer Čehoslovačke, gdje je tajna policija imala vremena da uništi veliki broj osjetljivih dosijea tokom „plišane revolucije“, kao i da su među saradnike službe državne bezbjednosti upisivana imena ljudi koji nisu bili agenti službe da bi se tim ljudima nanijela šteta. Sačuvana je i direktiva čelnika StB, izdata 11 dana poslije prevrata, a prije izvršenih promjena u službi, da se obavi infiltracija agenata službe u strukture novih vlasti, sačuva mreža saradnika i dosijea unište ukoliko su inkriminisala zaposlene i važne agente te službe. Ovo se vjerovatno desilo i u Srbiji 5. oktobra 2000. godine – smatra jedan od lidera DF-a.

Kako navodi, oduzimanje naslijeđenih dosijea od službi bezbjednosti je još uvijek izuzetno aktuelno, najprije zbog toga što ima znakova da se sadržina tih dosijea povremeno zloupotrebljava, naročito preko medija koji stoje pod uticajem samih službi ili pojedinaca iz tih službi. Ta dosijea je potrebno dati na čuvanje nepolitičkoj instituciji, koju treba da osnuje parlament kao nezavisno tijelo.

– Na značaj otvaranja dosijea ukazala je i Parlamentarna skupština Savjeta Evrope 1996. godine. Ona je pozdravila stavljanje dosijea tajnih službi na uvid javnosti u pojedinim bivšim komunističkim zemljama i pozvala sve ostale zemlje da zainteresovanim licima omoguće uvid u dosijea koja su o njima vodile tajne službe – kaže Medojević.

Ističe da bi se otvaranjem dosijea DB i ANB, i objavljivanjem imena saradnika, koji su bili angažovani po politčkoj i idološkoj liniji, tek stvorili uslovi za normalno politčko djelovanje i Ustavom zagarantovano pravo na slobodno izjasnjavanje politčkog opredjeljenja kao preduslova za uspostvaljanje demokratskog poretka. Crna Gora, zbog svoje specificne ternacije i probleme srastanja djelova ovih službi sa vlašću, ali i sa organizovanim kriminalom, je posebno pogodjenja zloupotrebom sluzbi u politčke svrhe. Veliki broj sradnika i agenata službi je bio angazovan u opozcionim strankama i zaduzen za njiho razbijanje. DB i ANB su posebnu pažnju povećivali inflitriranju vsojih sradnika u institucije koje su važne za kontrolu jvnog mnjenja i ponašanje birača, kao što su mediji, Univerzitet, NVO , Crkve i vjerske zajednice, nacionalne kulturne institucije, sindikat i sl.

– Novoformirani sloj krupnih kapitalista – tajkuna je, praktično kreiran u strukturama službi i oni su za svoj nagli poslovni uspjeh uglavnom zahvalni službama bezbjednosti. Službe, s druge strane, imaju doisijea o krivičnim djelima koja su vršili tajkuni, kršeći brojne zakone, a nerijetko direktno učestvujući u švercu akciznih roba, droge, ljudi, prostituciji, pranju novca i sl. Tajkuni i narkobosovi su i glavni finansijeri tajnih operacija službi, a posebno izbornih kampanja i pritisaka, ucjena kojim su izloženi birači. Sam DPS ima svoju vrlo detaljnu zbirku podataka o građanima Crne Gore u okviru njihovog mehanizma Siguran glas, koji se značajnim dijelom puni podacima iz tajnih dosijea službi bezbjednosti – kaže Medojević.

Niti Krivokapić niti Abazović u svojim premijerskim ekspozeima, niti na bilo koji drugi način nijesu pokazali političku volju da učini jedan ovakav nužan korak ka stabilnoj demokratskoj i slobodnoj državi, bez političke zloupotrebe službi bezbjendosti radi opstanka autokratskih režima.

– Preskakanje ili zaobilaženja ključnih reformskih mjera koje obezbjeđuju demontažu i diskontinuitet od totalitarnih režima nanijelo je nepopravljivu štetu i vjerovatno trajno onemogućilo formiranje Crne Gore kao demokratske, pravne države i civilnog građanskog društva.

Privatna država u raljama mafije, kolonijalnog statusa prema spoljnim centrima moći, rajinski i podanički mentalitet, sistematska korupcija, trajno siromaštvo i bijeda. Tranzicija od komunizma ka privatnoj kriminalnoj drzavi!!! Kraj priče – zaključio je lider PzP-a.