Upotreba mobilnih telefona umnogome utiče na mentalno zdravlje, formiranje i razvoj ličnosti, a nerijetko može dovesti i do brojnih zdravstvenih problema čovjeka. Kad dospiju u dječije ruke mobilni telefoni, ukoliko se ne koriste na pravi način, za najmlađe mogu biti poput Pandorine kutije. Usljed globalne ekspanzije digitalnog svijeta, roditelji najčešće podlegnu pritisku pa djeca danas i prije prvih slova nauče da “skroluju” po telefonu. Zato je vječita dilema ili “pitanje svih pitanja” kada je pravo vrijeme da dijete dobije prvi telefon.

Dražen Raičević iz Podgorice otac je tri maloljetne djevojčice. Kao i svi roditelji, i Dražen i njegova supruga svjesni su da je odgovornost velika, ali i da su vremena takva da je faktički nemoguće u potpunosti zabraniti djetetu mobilni telefon. Zato, kako kaže u razgovoru za naš portal, trude se da kao roditelji naprave “dobar balans.”

“Naša najstarija kćerka peti je razred osnovne škole, i odličan je đak. Kao i sva djeca, najviše voli da provodi vrijeme sa svojim vršnjacima što je i prirodno. Isto tako, ne bih bio iskren kad bi rekao da ne voli kad joj dozvolimo i mobilni telefon. Jednostavno, to je danas preteško izbjeći. Prvo, skoro svako odjeljenje nakon pandemije koronavirusa ima školsku viber grupu, čiji je admin obično razredni starješina. Dakle, već u tom slučaju shvatate koliko je neizbježno nedopustiti im telefon”, kaže Dražen za Dnevno.me.

Prvi telefon kćerki kupili su, kaže, u četvrtom razredu.

“Upisali smo je na brojne treninge. Osim toga, djeca su često, nužno, ostajala sama kući i to je, iskren da budem najlakši način komunikacije – u svakom trenutku možete da vidite gdje su i šta rade… S jedne strane razumijemo i djecu, žele da dijele sa prijateljima te njihove zanimljivosti, da kao i mi što smo čitali u novinama o omiljenim pjevačima, sportistima glumcima i slično čitaju i oni na internetu…da nas pozovu kad god treba, a i da budu u kontaktu sa rodbinom koju ne gledaju često… Sa druge strane, svjedoci smo šta dostupnost interneta na telefonu danas može da napravi, ne samo njima, nego i nama odraslima. Zato smo maksimalno fokusirani da ispratimo sve što rade. Prvo su mogli po sat da koriste mobilni telefon, a sada, u zavisnosti od uzrasta – sat i po, dva, kada je raspust i malo više se opustimo”, našalio se naš sagovornik. 

Iako bi volio da nije tako, morao je, kaže, sebi da prizna da su vremena u kojima su se djeca podizala bez telefona davna prošlost.

“Nažalost, ali ovo je naša realnost. Dijete još dok je beba “pogleda” u telefon, a nerijetko i ide na spavanje sa njim. E, možete misliti tek kad postane svjesno i krene u školu… Sve i da hoćete da mu zabranite shvatite da je to nemoguće, bar ne u potpunosti, i sve što možete jeste da pričate sa svojom djecom – vodite računa o tome koliko dijete koristi telefon, za šta ga koristi i da li ga zloupotrebljava. Sreća u nesreći je što to postoje opcije ograničenja, pa na kraju krajeva možete da upravljate situacijom u potpunosti”, zaključuje Raičević.

I Mladen iz Podgorice u ulozi roditelja naglašava da je potreban maksimalan nadzor, ali je mišljenja i da potpuna zabrana telefonskih uređaja djeci nije dobra.

“Smatram da dijete svoj prvi telefon ne bi trebalo da dobije prije desete godine. I tada sa uključenom opcijom za roditeljski nadzor. Do tada bi trebalo da ima pristup telefonu ili tabletu sa precizno instaliranim aplikacijama prilagođene godinama djeteta. Nisam ni za onemogućavanje pristupa telefonu, jer djecu treba pripremati za život u kojem se nove tehnologije mnogo koriste. A generalno, to se brzo mijenja”, kazao je Rakonjac za Dnevno.me. 

Kako da se roditelji izbore sa pretjeranom upotrebom mobilnih telefona

Prema posljednjim istraživanjima američkog Instituta za dječiji um – „Child Mind“, uzrast od 14 godina preporučen je kao najbolji za prvi pametni telefon.

Psihološkinja Nena Radojičić u razgovoru za Dnevno.me kaže da površno posmatranje na ovu pojavu može dovesti do toga da kreiramo jednu drugu, sasvim ličnu, dimenziju našeg postojanja. Kako svaka medalja ima dvije strane, tako, smatra Radojičić, ni upotreba pametnih telefona nije bez one mračnije strane.

„Pametni telefon je postao produžena ruka za sve aktivnosti u kojima učestvujemo. Ukoliko ne želimo da verbalno komuniciramo sa okruženjem, dovoljno je da imamo slušalice i pišemo tekstualne poruke. Toliko beneficija imamo od upotrebe tih magičnih sprava, da se osjećamo kao da apsolutno imamo moć i kontrolu nad upravljanjem našim vremenom i životima, a sa svim tim dosada nije u korelaciji.

Mi smo prve generacije koje su ubirale ove slatke plodove mnoštva mogućnosti i informacija, te nijesmo naslijedili nikakva pravila niti obrasce pravilnog ponašanja u dodiru sa digitalnim svijetom. Ipak, moramo imati u vidu da odrasli ljudi, sada i roditelji, nijesu odrastali na ovakav način, te da u odnosu na svoju djecu nemaju jasno definisane stavove kada je pravo vrijeme da njihova djeca dobiju mobilni uređaj”, ocijenila je Radojičić.

Naša sagovornica podsjeća da u literaturi nailazimo na podatak da previše provedenog vremena kraj ekrana fizički može da promijeni strukturu mozga kod djece. 

“Ukoliko imate u svom okruženju dijete na mlađem uzrastu, prisjetite se kako izgleda većina dnevnih aktivnosti tog djeteta. Uočićete da se većina njih odvija uz podsredstvo mobilnog telefona, čak i onda kad se dijete hrani, presvlači, pa i kad je u parku sa drugom djecom. Na taj način dobija snažnu stimulaciju, da je fizički kontakt gotovo i zanemarljiv”.

Za pravilan razvoj mozga, djetetu je, ističe naša sagovornica, neophodna interakcija sa spoljašnjim svijetom, a koristeći se telefonom dobija toliko impulsa, da je sve ostalo manje važno.

“Da bi beba naučila da hoda, uz fizičku zrelost, mora proći kroz niz radnji koji će joj to omogućiti. Tokom svih tih akcija, pokušaja i grešaka, luči se dopamin, ali onog momenta kada prohoda, fiziološki se luči endorfin, zato što je dijete srećno. Isto važi i za ostale motorne vještine, kao što je npr. vožnja biciklom, spuštanje na toboganu… Upotrebom telefona dijete luči endorfin u mnogo većoj mjeri i otuda stalna potreba za gledanjem nekih sadržaja, a na taj način se stvara zavisnost.

U kognitivnom smislu, odnosno procesuiranju podataka koje ulaze u mozak i memorijskih podataka, djeca su nam sve slabija, što pokazuju i podaci nekih relevantnh istraživanja“, navodi Radojičić.

Da bi postigli zrelost i u kognitivnom i emocionalnom smislu, neophodna je, kaže sagovornica Dnevno.me, interakcija sa spoljašnjim svijetom. Potrebno je da dijete istraži svijet oko sebe – kada padne da nauči kako da ustane, da savlada prepreku, ali i da prvo što će ujutru vidjeti, dodaje ona, bude lice najbližih članova porodice, a ne ekran. 

“Za uspavljivanje često zadužena digitalna dadilja”

“Jako je bitno i kako se roditelji ponašaju, jer djeca najviše uče iz tih primjera. Ukoliko je roditelj stalno sa uređajem u rukama, dijete ima veću mogućnost da će slijediti upravo taj model ponašanja. Savremeno roditeljstvo je jako zahtjevno. Nekada sasvim uobičajene porodične aktivnosti izazovne, te roditelji pribjegavaju instant rješenjima, davanjem mobilnog telefona djetetu. Na kraju dana kada im je neophodan odmor, za uspavljivanje je često zadužena „digitalna dadilja“. Zapravo najveća zamka je ta, da što je dijete više u digitalnom svijetu manje će biti sposobno u realnom svijetu, a roditelji često nemaju snage da se odupru toj pojavi”, tvrdi Radojičić.

Podsjeća i na istraživanja koja su rađena u zemljama regiona, a koja pokazuju na sve nižu granicu posjedovanja mobilnih uređaja kod djece u najranijim školskim uzrastima. Trend rasta se, navodi, nastavlja ubrzanim tempom i to je podatak koji zabrinjava stručnjake koje se bave mentalnim zdravljem djece i odraslih. 

Djeca koja od najranijeg uzrasta imaju nekontrolisanu upotrebu telefona ne mogu, kaže Radojičić da sjede, uče, pamte, ili da slušaju, što govori da imaju problem i sa pažnjom i koncentracijom, što se, smatra, percipira kao neprilagođeno ponašanje.

„Svjedoci smo da je tokom trajanja koronavirusa, bilo neophodno i u vaspitno – obrazovnom procesu da se koristimo digitalnim tehnologijama, kako bi omogućili djeci da dobiju adekvatne nastavne sadržaje.

Jedan od opšteprihvaćenih savjeta stručnjaka koji se bave ovom oblasti jeste da djeca ispod deset godina ne bi trebalo da imaju svoj mobilni telefon, ali tadašnje okolnosti su bile drugačije, pa ukoliko je više djece školskog uzrasta u porodici, neophodno je bilo da imaju više uređaja. Na taj način se „liječila dosada“ kod djece u vremenu izolacije, što je predstavljalo i jedini način komunikacije sa spoljašnjim svijetom, a kasnije je taj model ponašanja prerastao u svakodnevnicu“. 

Sve to se dešava iz razloga jer se kod djece, objašnjava sagovornica portala Dnevno, stvorila izvjesna zavisnost, a roditelji teško da imaju kapaciteta da se izbore sa tim.

U vremenu neizvjesnosti zbog nastale pandemije u svijetu i straha sa kojima su se suočavali, roditelji su, kako smatra, često bili nemoćni da isprate sve sadržaje koje su djeca konzumirala.

U kontrolisanim uslovima, svi benefiti koji i djeca i roditelji mogu da dobiju od upotrebe pametnih uređaja su veoma značajni, ali teško je napraviti balans, poručuje psihološkinja.

Savjeti stručnjaka

Najčešće pitanje koje Radojičić i njene kolege dobijaju na psihoterapiji od roditelja je – kako mogu da upravljaju vremenom koje dijete provede ispred ekrana i kako ispratiti sadržaj, jer nije rijetkost da su djeca često informatički pismenija od svojih roditelja.

„Savjeti koje dobijaju odnose se na to da prvo steknu samouvid u aktivnosti na svom mobilnom uređaju, a nakon toga, kao i kod svakog oblika zavisnosti da se spreme na veliku borbu za prevlast oko mobilnih telefona sa svojom djecom”.

Neophodno je, poruka je psihološkinje, ograničiti vrijeme provedeno ispred ekrana, kontrolisati sadržaje putem pretraga, instaliranih aplikacija i provoditi što više kvalitetnog vremena sa djecom.

“Nipošto ne smijemo dozvoliti da kada dijete nema ličnih obaveza i aktivnosti ispunjava vrijeme digitalnim okruženjem, nego podsticati radoznalost za realni svijet. Što više socijalne interakcije i radoznalosti, znači i samostalnije i sposobnije dijete“, zaključuje Radojičić.