Neka stara Pljevlja koja neumitno nestaju ili sve više zarastaju u korov

    5 meseci pre 1020 pregleda Izvor: PV Informer

Obilazeći pljevaljske mahale koje su kroz istoriju, opjevane u mnogim pjesmama ili ispričane u književnim dijelima i bile predmet inspiracije mnogih putopisaca i likovnih umjetnika, sve češće zastanem pred kućama zaraslim u korov. Tužno je gledati te oronule ljepotice, obično građene u orjentalnom stilu sa verandama i neizbježnim baštama punim mirisnih ruža, zambaka i ostalog cvijeća sa ovog podneblja i avlijama kroz koje se širio miris jorgovana i jasmina. A svaka pljevaljska oronula kuća, neispričana priča. Da te stare pljevaljske građevine samo mogu ispričati svoje životne priče, sav sjaj njihovog postojanja, dječiju graju, srećne i tužne trenutke i sve ono što su držali u svojim čvrstim njedrima, obično od dizme i ćerpića, baštenskim zidinama, avlijama i avlijskim vratima sa drvenim zaklopom, halkama i zvonima, koja najavljuju dolazak gostiju ili ulazak ukućana, bilo bi neiscrpnog materijala za mnoga književna dijela o životu ljudi sa ovih prostora. Nema više ni stare pljevaljske čaršije, starog zanatskog i trgovačkog centra grada, koji je sa svojih 200 radnji i stilom građenja podsjećao na sarajevsku „Baščaršiju“.

Toliko neispričanih različitih priča, a ista sudbina za sva ova stara zdanja koja polako nestaju sa lica zemlje, a koja da mogu bi upečatljivo govorila o prolaznosti vremena, ljudskim sudbinama i postanku i nestanku svega na ovim prostorima. I tako pred našim očima nestaju spomenici kulture jednog divnog vremena. Na njihovoj oronuloj spoljašnosti nema više ništa od ranijeg sjaja, čistih prozora sa drvenim rukotvorinama, okićenih u unutrašnjosti sa raznobojnim, obično uz mnogo ljubavi ručno rađenim zavjesama, izrađivanim obično u dugim zimskim noćima, jastuka sa šarenim vezom, kao i raznobojnih ćilima poput onih u Stambolu, koje su stvarale vrijedne ukućanke. Nema ni drvenih verandi, avlijskih kaldrma i raznobojnog mirisnog cvijeća sa pljevaljskog podneblja. Umjesto svega toga, dvorišta zarasla u korov i poneka zaključana zarđala metalna kapija.

Tužno je gledati krovove koji su se pod bremenom dotrajalih drvenih konstrukcija počeli urušavati u unutrašnjost kuća, zadajući im tako završni udarac, znajući da će tako kiše i surove zime najlakše dovršiti sve ono što je od njih ostalo, da bi na kraju njihovi ostaci završili na gradskoj deponiji kao da nikad nisu postojale. A svakim danom u Pljevljima takvih starih oronulih kuća u kojima više niko ne živi je sve više. Lako ih je poznati po dvorištima zaraslim u korov, kojima više niko ne prilazi. Ima i onih drugih koje su još u solidnom stanju ali i u njima nema više života.I njih čeka slična sudbina.

A gotovo sve gradske kuće koje su građene u posljednjih dva vijeka u Pljevljima, građene su od mješovitog građevinskog materijala – prizemlje ili magaza, građene su od kamena, a sprat od nepečene cigle (ćerpiča) ili dizme. Zbog prisustva u ovim krajevima Turske i Austrougarske imperije u sebi su često imale elemente njihove arhitekture. Mnoge kuće su tradicionalno bile ograđene kamenim zidom, a zidovi su građeni i od ćerpiča ili su bile ograđene drvenim tarabama. Zidovi ili tarabe bili su visoki i na taj način sakrivali unutrašnje sadržaje dvorišnog prostora.

Nekad se govorilo da se pljevaljska sela ubrzano prazne i da u njima obično žive samo staračka domaćinstva kojih je sve manje, jer biološki sat i za njih neumitno otkucava. Ali ono što posebno zabrinjava je činjenica da i Pljevlja čeka slična sudbina. Sve je više kuća u kojima žive samo staračka domaćinstva ili više niko ne živi, jer stari odlaze na vječni počinak, dok mladi već odavno napuštaju Pljevlja zbog nemogućnosti da u svom gradu ostvare život dostojan čovjeka. I tako i Pljevlja polako umiru zajedno sa njenom arhitekturom i njenim vremešnim stanovništvom, po statističkim podacima na samom vrhu procenta starosne strukture u čitavoj državi.

I onda jedino ostaje samo sjećanje na neka stara vremena i činjenicu da su Pljevlja nekad davno predstavljala važno kulturno, administrativno i trgovačko središte na ovim Balkanskim prostorima, koja su sa svojom istorijom, arhitekturom, sakralnom zaostavštinom, predstavljala neiscrpan izvor nadahnuća za mnoge kulturne stvaraoce. Kao vječito podsjećanje ostaje i ono što je nekad o Pljevljima pisao putopisac Evlija Čelebija, koji je Pljevlja pohodio u prvoj polovini XVII vijeka i u svom putopisu o Pljevljima zapisao: „Ova varoš leži usred golih i kao snijeg bijelih stijena, na terenu obraslom zelenilom, vinogradima i baščama. Od njenih deset mahala, pet je muslimanskih, a pet hrišćanskih. Ima svega deset džamija sa mihrabom. Najimpozantnija i najljepša je džamija Husein-paše Boljanića… Ovdje postoje još: Hadži-Huseinova, Hadži-Rizvanova, Hadži-Alijina, Odabašina i Ahmed-begova džamija. Ima takođe dvije medrese, tri osnovne škole (mekteba), dvije tekije, Hasan-pašina javna kuhinja (imaret), zračno javno kupatilo (hamam) i tri prenoćišta (hana) velika kao bezistan u obliku tvrđave. Dalje, ima do sedam stotina tvrdo građenih, daskom, ćeremidom i pločama pokrivenih kuća s vinogradima bez bašča. Pašin saraj nalazi se na istočnoj strani varoši, na obali rijeke Breznice. U čaršiji ima dvije stotine dućana“.

Ostaje za vječito podsjećanje na nekadašnja Pljevlja i roman „Svitanje“ Milke Bajić-Poderegin, koja je upečatljivo kroz ovo prozno dijelo oslikala sliku kulturnog života starih Pljevalja.

A kako bi samo lijepo bilo da može makar neka od ovih starih pljevaljskih tradicionalnih građevina da ispriča priču o svom postanku i životnim sudbinama njenih ukućana. Ali nažalost oronule zidine ne govore, a sve je manje i oni starih sugrađana koji su doživljeli duboku starost, da bi mogli ispričati makar dio priče o svojim nekadašnjim rođacima, komšijama i prijateljima kojih više nema, dok njihove kuće broje poslednje godine opstanka na ovim prostorima.

Autor: Kemal Kemo Pajević

Najnovije vijesti

Premijerski sat 29. oktobra

19. oktobra 2021. 12:22

Najčitanije

Pogledajte rezultate glasanje po opštinama

31. avgusta 2020. 27415 pregleda

TRAGEDIJA na mostu na Đurđevića Tari

27. jula 2021. 11857 pregleda

Divljak u gradu (VIDEO)

7. januara 2020. 11690 pregleda

Udes na Gukama

27. oktobra 2019. 11047 pregleda

Umro Živorad Bojović

22. jula 2020. 10373 pregleda

Pronađena lična karta

13. marta 2020. 9792 pregleda

Japanske propalice

9. marta 2020. 9282 pregleda

Pronađena lična karta

27. aprila 2020. 9025 pregleda
%d bloggers like this: