Radulović: Prodaja makar i jedne akcije EPCG je izdaja Crne Gore

    6 meseci pre 307 pregleda Izvor: antenam.me

Zabrinjavaju stavovi i aktivnosti državnih čelnika i rukovodilaca u energetskom sektoru, koji su često kontradiktorni, u suprotnosti najboljim praksama i rješenjima i koji mogu umanjiti dugoročne pozitivne efekte za iznose i do desetine milijardi eura a realizacija pogrešnih projekata dovesti do štete i od nekoliko milijardi, poručuje prof.dr Branko Radulović. 

„Takvo neznanje ili zlu namjeru Crna Gora ne bi mogla preživjeti, posebno što energija direktno utiče ne samo na finansijsko stanje već i na našu biološku egzistenciju, kao i to da je ovo poslednji resurs koji nije devastiran ili uništen. Premijeru Spajiću i ministre Mujoviću vi ste direktno odgovorni za budućnost energetskog sektora, odgovornost leži i na poslanicima, a posebno na naučnoj zajednici i civilnom sektoru. Kao neko ko se već duži period bavi ovom multidiciplinarnom oblašću, javno iznosi svoje stavove, podnosi predloge zakona, rezolucija, deklaracija, krivične prijave i organizuje stručne skupove, na nekima ste i vi prisustvovali i na njima je postizan konsenzus, i ovaj put ukazujem na neke odrednice koje dovode do maksimalnih efekata“, kaže Radulović.

Moramo, dodaje on, prije svega da znamo da prema studiji koju je sačinio Institut za energetiku za potrebe G20 industrijski najrazvijenih zemalja, električna energija iz obnovljivih izvora i zeleni vodonik su jedini energenti budućnosti.

„Svi ostali energenti su tranzicioni, čije vrijeme upotrebe, bez obzira na trenutno stanje, će zavisiti od globalnih dešavanja i dogovora najjačih. Električna energija iz obnovljivih izvora će se koristiti, prije svega, u željezničkom saobraćaju, za putničke automobile, dok će se zeleni vodonik koristiti u avio-saobraćaju, pomorskoj privredi i teretnom drumskom saobraćaju“, navodi Radulović.

Kako kaže, Crna Gora danas nema ni jedan strateški dokumenat ili zakonski okvir koje je aktuelan ili u potpunosti usaglašen sa EU direktivama ili najboljim praksama.

„Toliko očekivani PPCG i pored zakašnjenja od pet godina, ponuđen u obliku Nacrta, pokazuje se kao nekvalitetan, ne nudi ni jedno rješenje niti mapira prostor valorizacije Strategija razvoja energetike su davno prevaziđene. Izrade Nacionalnog energetskog i klimatskog plana ni na vidiku, Zakon o energetici nedorečen a Zakon o obnovljivim izvorima se ne donosi, očito zbog korupcije“, naveo je Radulović.

Prema njegovim riječima, posebno se mora znati da će klimatske promjene izazvati nedostatak vode za potrebe biodiverziteta, tako da mnogi stručnjaci predviđaju da će protok vode u Crnoj Gori do 2050. godine biti manji oko 30%.

„I u ovom slučaju napokon nijesam više sam. U toku su velika istraživanja za usavršavanje opreme za potrebe valorizacije i proizvodnje energenata. Napredak je postignut tako što se od laboratorijskih ispitivanja, prešlo na pilot postrojenja a u nekim slučajevima i na industrijsku proizvodnju. Takođe se značajno mijenja cijena opreme za pojedine tehnologije, parametri su sve kvalitetniji, međutim u nekim fazama procesa rezultati su minimalni. Na taj način se značajno mijenja proizvodnja električne energije iz pojedinih izvora. Takođe, kriterijumi i standardi u novim direktivama pojedinih država i same EU su sve rigidniji“, kaže Radulović.

Kako dodaje, stanje u energetskom sektoru Crne Gore može se okarakterisati kao zabrinjavajuće, bilo da je u pitanju strateški ili zakonodavni okvir, privredni subjekti ili izgradnja novih kapaciteta.

„Kada je u pitanju naš hidropotencijal moramo imati nekoliko velikih hidrocentrala koje bi „bile reverzibilne, proizvodile „vršnu“ energiju, pa bi imali elektičnu energiju kada drugi nemaju, i ona služile i kao rezervoar za piće i navodnjavanje. Sada treba valorizovati vodotok Pive, Bilećko jezero a sjutra možda i vodotok Morače. Neophodno je da se hitno obustavi izrada tehničke dokumentacije za HE “Komarnica“ i HE “Kruševo“, po sadašnjim tehničkim uslovima, jer su rešenja krajnje neadekvatna posebno imajući u vidu rigidne klimatske okolnosti u budućnosti, a izgradnja bi nas koštala znatno više od milijardu €.

One bi faktički bili „protočne“ hidrocentrale ili bi radile sa daleko manjim kapacitetom od instalisanog. Zato je neophodno izvršiti izmjene projektnih zadataka za izgradnju HE “Komarnica“, sa ili bez potapanja Šavnika, HE “Pive II“ i HE “Kruševo“ sa optimalnim kotama, kao i za rekonstrukciju HE “Pive I“, kako bi bile reverzibilne i hibridne“, rekao je Radulović.

Kaže da pitanje Bilećkog jezera i korišćenje naših voda „nije više samo ekonomsko pitanje, već pitanje zdravog razuma, časti i obraza Crne Gore“.

„Da li ćemo naše vode koristiti za povećanje proizvodnje HE“Perućica“ i za izgradnju HE “Boka“ će pokazati cost-benufit studija“, dodaje.

Neophodno je, ističe, sprovesti ekspertizu ekološke rekonstrukcije TE “Pljevlja“ jer su usvojene i najavljenje nove rigidne direktive EU u vezi polutanata i emisije CO2 i zbog činjenice da su unaprijeđene tehnologije u dijelu šarži i oksido redukcionih reakcija.

„Trenutno se „u pravnom vakumu“ dešava grabež ogromnih površina zemljišta i izgradnja velikih solarnih polja i vjetroparkova na brojnim lokacijama po Crnoj Gori, od Cetinja pa do Rožaja. Desetine novonastalih privatnih firmi čiji su osnivači jedno ili više fizičkih lica, koji su samo paravani za pojedine tajkune, izgradiće solarna polja i vjetrogeneratore snage preko 1.000MWh sa investicijama od oko dvije milijarde eura. Nažalost, oni dobijaju od Vlade urbanističko-tehničke uslove i suglasnost o priključenju na Crnogorski elektoprenosni sistem, na štetu Crne Gore, protivno evropskoj praksi, možda čak i kao „privilegovani“ proizvođači.

Za nauk, kada su u pitanju velika solarna polja i vjetrogeneratori tada, praksa u svijetu, čak i u regionu pokazuje da zavisno od vlasništva nad zemljištem, lokalna samouprava dobija 20% tzv. jeftine struje, a država i više od 50%. Cijena te jeftine struje je već niža od 25 eura/MWh, dok kod nas na ovaj način će biti na nivou tržišne cijene u EU“, kaže Radulović.

U nekim državama, dodaje, čak se na određenim teritorijama ne daju koncesije, već se aukcijom dobija relevantni ponuđač koji omogućava najbolju ponudu za izgradnju i puštanje u probni rad solarnih polja i kredite sa najdužim grejs periodom i najnižom kamatom.

„Takođe, pitam naše čelnike kako će regulisali rješavanje otpada od solarnih panela i vjetrogeneratora ako im je u najvećoj mjeri vijek trajanja od 20-25 godina, reciklaža izuzetno skupa a više od 5% predstavljaju materije opasne po životnu sredinu. Tehnologija skladištenje obnovljive energije, storidž, kako je naziva naš ministar, je skupa, malih kapacitetita, sa problemom reciklaže, nedostatkom resursa. Agrosolar su posebni potencijal. Zbog prethodnog, mora se staviti moratorijum na izgradnju solarnih polja i vjetroparkova, poništiti date dozvole, usvojiti Zakon o obnovljim izvorima energije, mapirati najpovoljniji prostori za izgradnju novih elektrana na sunce, vjetar i biomasu i intenzivno otpočeti sa izgradnjama.

One moraju biti u dominantnom vlasništvu Crne Gore, zatim lokalne samouprave, kao u nekim slučajevima grupe građana. Prekinuti sa direktnim dilovima, zvali se oni „memorandumi o saradnji“, bilo da su u pitanju Kinezi, Amerikanci, evropljani ili susjedi, jer to je izvor korupcije i visoke cijene. Svaki posao mora biti transparentan i relizovan putem tendera ili aukcije“, ističe Radulović.

Profesionalizacija rada energetskih kompanija, energetska efikasnost, gradske elektrane na otpad i mnoge druge aktivnosti moraju se, kaže, naći u agendi Vlade.

„Cijena električne energije mora biti tržišna, nju treba veoma balansirano u saglasju da odrede država, energetske kompanije i Agencija. Socijalnu politiku isključivo treba da vode Vlada i lokalne samourave. Za to je u pravu ministar Mujović. Željezara Nikšić ima perspektivu ukoliko se sprovede potrebno ulaganje i izvrši restrukturiranje, kako bi proizvodila „zeleni“ čelik. Neophodno je da bude dio „Industrije Crne Gore“, a ne nikako EPCG.  Vlada mora primijeniti novu ekonomsku politiku. Reforme u finansijskom sektoru, bilo da je u pitanju tržište novca i osnivanje Razvojne banke i obvezničkog fonda ili tržište kapitala“, kaže Radulović.

Prema njegovim riječima, osnivanje „Instituta za razvoj“ i u ovom slučaju se pokazuje neophodnim.

„Budžetom za 2023. godinu je bilo odvojeno dva miliona € a određena je i lokacija, na drugom spratu Tehnološkog parka. Premijer Spajić i ministar Mujović moraju da znaju da finansiranje „zrelih“ projekata u energetici danas ne predstavlja nikakav problem, ostvaruje se na različite načine kofinansiranjem“, dodaje Radulović.

Potencijalno emitovanje obveznica, država ih prvo mora ponuditi svojim građanima.

„Prodaja makar i jedne akcije EPCG je izdaja Crne Gore. Povećanje prihodne strane u budžetu mora se ostvariti, ne samo porezima i doprinosima, već i dijelom profita uspješnih državnih kompanija. Korisno bi bilo da se organizuje okrugli sto na temu „Budućnost energetskog sektora“ u kojem bi učestvovali stručnjaci iz različitih oblasti. Stvari bi im tada bile jasnije. Onaj ko ne može u potpunosti da sagleda ovu složenu tematiku, pa bio on i univerzitetski profesor, treba da podnese ostavku“, zaključuje Radulović.