Crna Gora ima jednu od najvećih stopa inflacije u Evropi u protekle dvije godine i kod nas su brojne vrste robe i usluga poskupjele od 25 odsto do 100 odsto. Svako ko uđe u prodavnicu zna da se ovih dana za 50 eura ne mogu napuniti ni dvije pristojne kese. Za to vrijeme vlada Dritana Abazovića i resorni ministri ponašali su se kao da se ovo dešava u Venecueli, ocijenio je u razgovoru za „Dan“ član Predsjedništva Socijaldemokratske partije (SDP) socijaldemokratska partija, Mirko Stanić.

– Prvi signal je moralo biti strahovito povećanje prihoda od PDV-a za skoro 45 odsto u 18 mjeseci, što je ogromnim dijelom uzrokovano povećanom osnovicom za plaćanje, a manjim snažnijom agregatnom tražnjom. Najveće povećanje cijena u Crnoj Gori bilježi se upravo za robu koju građani koriste za svakodnevni život – prehrana, hemijski proizvodi, odjeća i obuća. Cijene stanarina su danas skoro duplo više nego prije dvije godine. Na sve ovo, Vlada je propustila priliku da koristi mehanizme koji joj stoje na raspolaganju – cijene goriva rastu 12 puta zaredom, a da cijene ostaju među najvišim u Evropi. Samo da su koristili ove mjere, danas bi cijene goriva na pumpama mogle biti manje za 35 eurocenti. Ali je izgleda bitnije da se bavimo vjerskim gimnazijama koje upisuju 11 učenika, nego sa 200.000 vozača u našoj zemlji – naveo je Stanić.

Umjesto, kako je dodao, sistemskog djelovanja kojima bi se bavila svaka ozbiljna država i vlast, imamo vučićevski parizer kao alternativu, preko akcije „Stop inflaciji“, koja se sprovodi drugi put u pola godine.

– Kroz tu akciju smo i vidjeli gdje leži uzrok inflacije i visokih cijena. Ukoliko su pojedini proizvodi sniženi 48 odsto, a na njima i dalje zarađuju i proizvođač i distributer i prodavac i država kroz poreze, onda je jasno da je dominatna krivica monopolsko i oligopolsko ponašanje niza privrednih subjekata u našoj zemlji. Jer teško će nas neko ubijediti da isti proizvod košta manje u Luksemburgu, Irskoj ili Njemačkoj nego u Crnoj Gori, i to kad je na sniženju – kazao je Stanić.

Po njegovim riječima, upravo u neradu Vlade, ministarstava i agencija leži ključ za ovoliko visoke cijene brojnih proizvoda u Crnoj Gori.

– U svakoj državi EU, modeli po kojima se sprečavaju previsoke marže, monopolsko ponašanje i nepošteno izvlačenje novca građana iz novčanika ključne su ekonomske i političke teme. Na temama zaštite potrošača dobijaju se ili gube izbori. Kod nas se to svodi na populizam u vidu vansezonskog sniženja dijela proizvoda kojima su prije toga cijene napumpane do granice pristojnosti. Da ne govorimo o tome da ova vlast nije u stanju da napravi robne rezerve, o kojima se priča godinama. U situaciji u kojoj je trenutno raspoloživo nekoliko stotina hiljada kilograma žita po najnižim mogućim cijenama, kupovina hljebnog brašna i distribucija pekarskoj industriji mogla bi smanjiti cijene za 30-40 odsto. Naravno, ukoliko bi neko imao time da se bavi – rekao je Stanić.

Kako je zaključio, građani/potrošači u Crnoj Gori prepušteni su sami sebi i svakodnevnoj borbi sa sve višim cijenama, dok se Vlada bavi nebitnim stvarima i više liči na turističku agenciju ili produkciju zabavnog programa, nego na ozbiljnu instituciju.

AZK ne radi svoj posao

Stanić je podsjetio da je zbog ovakvih pojava i formirana Agencija za zaštitu konkurencije (AZK), ali na njihovom sajtu, kako je naveo, najviše je informacija o putovanjima i seminarima.

– Pretpostavljam da je sjajan posao da se prima pristojna plata i da se putuje po Evropi, a da se ne radi ono što im je osnovna djelatnost. Podsjećam, „jedan od osnovnih zadataka Agencije je da obezbijedi ravnopravne startne uslove za sve učesnike na tržištu koji namjeravaju da obezbijede korisnicima usluga mnoštvo izbora i razumni odnos cijena–kvalitet. Obavljanje djelatnosti konkurencije u korist potrošača znači obezbjeđivanje takvih uslova na tržištu, kojim će se povećati sigurnost potrošača i mogućnost većeg izbora, efikasnijim određivanjem cijena, kroz inovacije, kao i bolji kvalitet i raznovrsnost proizvoda. S obzirom da obezbjeđivanje funkcionisanja konkurencije na dobrobit potrošača podrazumijeva i funkcionisanje na dobrobit privrede, a kao rezultat toga i na opšte dobro, suštinski cilj je interes zaštite konkurencije na tržištu, a time i krajnjih korisnika proizvoda i usluga“ – citirao je Stanić.