Svijet je izgubio jedan vanserijski talenat. Već sam mogao da ga vidim sa Nobelovom nagradom u rukama. Uvijek sa osmijehom na licu, bio je potpuno uvjeren da će pobijediti bolest. Polagao je ispite i bio najbolji student na Kembridžu, družio se, izlazio, pomagao mlađim studentima, putovao, kao da mu nije ništa. Ima nešto u tome da najbolji često odlaze prerano.

Ovako legendarni direktor Matematičke gimnazije u Beogradu Srđan Ognjanović govori o smrti svog bivšeg đaka i najboljeg učenika ove škole Mihajla Sporića (22), koji je preminuo nakon dvogodišenje borbe s karcinomom pluća, u noći između četvrtka i petka.

Univerzitet Kembridž, gdje je Mihajlo bio student završne godine na odsjeku prirodnih nauka i nosilac nagrade Triniti koledža za prirodne nauke, objavio je trodnevnu žalost i prijedlog da se ustanovi nagrada u njegovu čast.

Mladić koji je bio najbolji mladi srpski fizičar, u Srbiji je upisao dva fakulteta, Fizički i Elektrotehnički, dok je istovremeno studirao u Velikoj Britaniji. Samo mjesec dana prije nego što će krenuti na koledž, dijagnostikovan mu je rak pluća. Univerzitet mu je odmah obezbijedio sve potrebne uslove, smještaj i njegu. Njegovi roditelji i mlađa sestra imali su smještaj i sobu pored njegove, sve vrijeme tokom studiranja i liječenja. 

–Dok je trajalo liječenje i mnogobrojne operacije, on je učio i profesori su dolazili kod njega u sobu kako bi mu držali predavanja, kaže Srđan Ognjanović.

-Svi su bili opčinjeni njime, jer ne samo što je polagao sve ispite, već je dobijao najviše moguće ocjene.

Nije želio da bilo ko zna da je bolestan, jer je sve vrijeme vjerovao i bio ubijeđen da će ozdraviti.

-Nijednog momenta nije odustao, kaže Srđan Ognjanović. 

-Prošle godine mu je bilo mnogo bolje i svi rezultati su bili dobri. Svi smo se nadali da je najgore prošlo. 

Sa tugom u glasu, Ognjanović potvrđuje priču Mihajlovih najbližih.

-Mnogo je đaka kroz ovu školu prošlo, ali vjerujte da niko nije bio kao on. Ko ga nije znao, ne može to ni da zamisli. To je takva kombinacija talenta, šarma, lakoće, uspješnosti. Kad prođe kroz hodnik onako visok, lijep, sportista, neka dobrota isijava iz njega. Svirao je klavir, trčao polumaraton, imao djevojke… Još kada znate da je on najuspješniji učenik kojeg je ova škola imala, tuga je još veća.

Prema prvim informacijama, postoji mogućnost da Mihajlo bude sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, ali zasada zvaničan zahtjev nije podnijet. Sa njegovog ispraćaja, umjesto cvijeća, sav prihod biće uplaćen Fondaciji za djecu oboljelu od raka NURDOR. 

Mihajlo je sa svojim nekadašnjim direktorom dijelio privatne dogodovštine i uspjehe.

-Nikada neću zaboraviti kada mi je pričao o putu u Njujork sa drugaricom, kaže Srđan Ognjanović. 

-Platili su to novcem od stipendije, i za njih je to tada bio ogroman doživljaj. Njegove živopisne priče, o tome kako su se snalazili za smještaj i šta su sve vidjeli, ostale su mi u živom sjećanju. Uopšte, svaki razgovor sa takvom osobom je poseban.

Mihajlo je bio nosilac Vukove diplome iz Matematičke gimnazije, Svetosavske nagrade, dobitnik zlatnih medalja na međunarodnoj Olimpijadi iz fizike u Švajcarskoj, na takmičenjima u Kazahstanu i Rumuniji. Sa Međunarodne olimpijade iz fizike u Cirihu, Mihajlo je donio zlatno odličje 2016. godine. Godinu dana kasnije proglašen je za mladog heroja Srbije.